Jelić, Ana.
(2014).
Pastorala kao dramski žanr u dubrovačkoj renesansnoj književnosti.
Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of Croatian Language and Literature.
[mentor Fališevac, Dunja].
Abstract
Pastoralna književnost afirmirala se još u razdoblju antičke književnosti. Grčki pjesnik Teokrit (oko 310.-245. p.n.e) piše Idile, tj. pastirske pjesme s tematikom iz pastirskog života i ljubavi. Teokritovu tradiciju nastavlja rimski pjesnik Vergilije (70.-19. p.n.e) svojim Bukolikama ili Eklogama. Pojam pastoralnog vezan je uz idiličan pastirski život u arkadijskom ugođaju, u skladu s prirodom. U hrvatskoj se književnosti, u rasponu od 15. do 18. stoljeća, pastoralno realiziralo u mnogim žanrovima. Ovaj se rad bavi pastoralom kao pastirskom dramom, tj. žanrom nastalim u Italiji krajem 15. stoljeća namijenjenom scenskom izvođenju. Bitna obilježja pastorale jesu opis ljubavnog života pastira, tj. ljubav pastira prema vili, vila kao objekt žudnje, središnje mjesto jest locus amoenus, izvor vode na kojem žive vile i gdje se sreću prirodno i natprirodno, radnja se odvija u idiličnom, arkadijskom okruženju, bije se boj između suparnika, ponekad vila umire te na kraju uskrsne. Ispod pastoralnog vela kadikad su skrivena različita društvena i moralna značenja. Pastoralnu književnost u hrvatskoj književnosti utemeljila je pastorala Radmio i Ljubmir Dubrovčanina Džore Držića (1461.-1501). Mavro Vetranović (1482.-1576.) piše pastirske igre Lovca i vilu i Istoriju od Dijane, Nikola Nalješković (1505.-1587.) autor je četiriju pastirskih drama: Komedije I., Komedije II., Komedije III. i Komedije IV. Osebujnu varijantu pastoralnog žanra ostvario je Marin Držić (1508.-1567.) prepletanjem idiličnog svijeta pastira sa svijetom seljaka u pastorali Tireni. Držić je napisao još dvije pastirske drame Venere i Adon i Grižulu. Grižula je primjer netipične pastorale, štoviše ona se u njoj dekonstruira. Antun Sasina (oko 1520.-1595.) piše dvije pastirske drame - Floru i Filide. U renesansi se pišu i prijevodi i prerade talijanskih pastirskih igri: Domniko Zlatarić (1558.-1613.) piše Ljubmira - prijevod Aminte; Sabo Gučetić Bendešević (1531.-1603.) Raklicu - preradu Aminte; Frano Lukarević Burina (1541.-1603.) Vjernog pastijera - prijevod djela Pastor fido.
Actions (login required)
 |
View Item |
Statistics
Statistics