Rengel, Donat.
(2016).
Pokret kamere u igranom filmu nijemog razdoblja.
Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of Comparative Literature.
(Filmografija: str. 74-82)
[mentor Gilić, Nikica].
Abstract
Pokret kamere u igranom filmu nijemog razdoblja slijedio je liniju filmske umjetnosti i od primitivnih početaka razvio se u kompleksan postupak raznih oblika i funkcija koji variraju u težini izvedbe i retoričkom naboju. Temelji se grade već u filmu aktualnosti – u rukama snimatelja braće Lumière i Thomasa Edisona nastaju prvi pokretni kadrovi pomoću raznih potpora za kameru, uključujući postojeća i improvizirana vozila, prva specijalizirana vozila za kameru i prvu panoramsku glavu. U prvom desetljeću pokret kamere polako nalazi svoje mjesto u igranom filmu - uspostavljaju se njegove funkcije i uloga u sve važnijem zadatku efektivnog izlaganja filmske priče. Pojava cjelovečernjeg filma donosi i prve široko poznate i utjecajne pokrete kamere u Cabiriji i Netrepeljivosti, a u filmovima Jevgenija Bauera stvara se ideja sistematične uporabe kamere kao dijela autorskog izričaja. Nakon kratkog zatišja događa se eksplozija pokreta kao posljedica europskih modernističkih ideja – sprecifičnos s izlaskom Posljednjeg čovjeka i širenjem ideje oslobođene kamere. Na kraju nijemog razdoblja pokret kamere doseže svoj dotadašnji vrhunac u izražaju mnogih režisera, što pojava zvuka uspijeva samo privremeno usporiti.
Ako promotrimo cijelo nijemo razdoblje, možemo se složiti s Nielsenovom tvrdnjom da postoje četiri glavne linije razvoja pokreta kamere koje možemo slijediti. Kao prvo, primjećujemo povećanje u kompleksnosti pokreta, zatim povećanje u razmjernoj količini pokreta, savršenstvo u fluidnosti i glatkoći i povećanje funkcionalnih sposobnosti. Ove linije ne treba shvatiti progresivno, ali ocrtavaju generalni trend koji se nastavlja i u zvučnom razdoblju. Estetska, tehnološka i retorička strana pokreta kamere ne prestaju rasti do suvremenog filma gdje pokret kamere postaje sveprisutan i, pomoću digitalne tehnologije, ''svemoguć'', čineći ključan dio arsenala filmskih izražajnih sredstava za režisere i filmove različitih stilova, nacionalnih sredina i žanrovske opredijeljenosti.
Nasljeđe pokreta kamere u eksperimentalnom razdoblju nijemog filma, koje se zasniva na radu hrabrih inovatora i istražitelja nepoznatoga u filmskoj formi i izričaju, ostaje ključno za ovakav razvoj i ostavlja čvrst temelj za nadogradnju ovog višefunkcionalnog, estetski ispunjavajućeg i intrinzično filmskog postupka. (Iz zaključka.)
Actions (login required)
 |
View Item |
Statistics
Statistics