Skomrak, Antonija.
(2014).
Varijante u Brozovićevoj teoriji standardnog jezika.
Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of Croatian Language and Literature.
[mentor Mićanović, Krešimir].
Abstract
Zadnja četiri desetljeća 20. stoljeća obilježena su procesom standardizacije hrvatskoga jezika. Šezdesetih godina hrvatskosrpski jezik karakterizira postojanje dviju varijanata, hrvatske i srpske. One se kao pojavljuju u nacionalno nehomogenim standardnim jezicima te funkcioniraju kao nacionalno homogen standardni jezik. Imaju zajednički sustav normi i dublete koje je moguće zamijeniti u okviru istog sustava. Varijante su izgrađene jedinice s kompleksnim jezičnim i nadjezičnim osobinama te s funkcijama koje vrši standardni jezik u nacionalno homogenim jezicima. Priznavanjem njihova postojanja ne ugrožava se lingvističko jedinstvo hrvatskosrpskoga jezika. Varijante se razvijaju donekle paralelno, ali brojne civilizacijske, književne ili geografske razlike sprječavaju izjednačavanje varijanata. Pojam standardne novoštokavštine označava proces standardizacije novoštokavske dijalekatske osnovice. Razlike među varijantama standardne novoštokavštine koje se javljaju na dijalektnoj osnovici gotovo su zanemarive, dok se varijante bitnije razlikuju kada govorimo o civilizacijsko-jezičnoj nadogradnji. Do toga dolazi zbog razlika u tradiciji i povijesti te one mogu uzrokovati različite nadogradnje dijalektne osnovice. Devedesete godine 20. stoljeća donijele su promijene na političkom i jezičnom planu te se započinje upotrebljavati termin hrvatski standardni jezik.
Actions (login required)
 |
View Item |
Statistics
Statistics