Likovni prikazi na novcu rimskih careva iz sisačke kovnice

Dvoržak, Ivan. (2018). Likovni prikazi na novcu rimskih careva iz sisačke kovnice. Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of Art History. [mentor Milinović, Dino].

Preview

PDF (Croatian) Download (1MB) | Preview

Abstract

Kada je 262. godine u Sisciji osnovana kovnica ova je rimska kolonija već imala određeni značaj, još iz vremena vojnog logora smještenog na lijevoj obali Kupe. Početkom 1. stoljeća ovdje boravi legija IX. Hispana, koja od 6. do 9. sudjeluje u Batonskom ratu. Nakon okončanja ovog sukoba uloga Siscije polako se iz čisto vojne pretvara u logističku, prometnu i trgovačku. Za vladavine Vespazijana (69.-79.) dobiva status kolonije (Colonia Flavia Siscia). Nakon toga osnivaju se upravna i financijska tijela poput uprave za rudnike (praepositus splendidissimi vectigalis ferrium), carinske službe (publicum protorium Illyrici) te različiti trgovački i obrtni kolegiji. Pretpostavlja se da je u to vrijeme u gradu moglo živjeti oko 25000 stanovnika. U Sisciji je bila smještena i riječna luka1. U nju su pristizali razni stakleni predmeti, keramičko i metalno posuđe te drugi svakodnevni uporabni predmeti. Naročito je bila razvijena metalurška djelatnost, a tome je pogodovala blizina rudnika na području današnje Bosne. O značajnoj proizvodnji metalne robe svjedoče razni ingoti, metalni poluproizvodi (fibule, privjesci, narukvice i brončana plastika), te natpisi koji spominju željezare (ferrariae). O proizvodnji keramičkih predmeta svjedoče pak ostaci keramičkih peći pored kojih su pronađene i opeke sa oznakom SISC. Miran razvoj grada, kao i cijele Panonije u 2. st. usporili su Markomanski ratovi koji su demografski i gospodarski opustošili cijelu provinciju. Novi procvat događa se za Septimija Severa (193.-211.) kada grad mijena naziv u Colonia Septimia Siscia Augusta. Sredinom 3. stoljeća Panoniju potresaju upadi barbara, a vode se i međusobne borbe careva za vlast. U Podunavlju se tada nalaze velike vojne snage, kojima treba osigurati redovita primanja. Ove okolnosti 262. dovode do osnivanja kovnice novca. Bilo je to u doba samostalne vladavine cara Galijena (260.- 268.). Već spomenuta blizina rudnika zlata i srebra u Iliriku, bili su presudni da se za lokaciju odabere upravo Siscija. Rimska državna uprava uz pomoć kovničara iz rimskog ogranka u početku kuje isključivo Galijenove antoninijane, i to za potrebe vojske smještene na Dunavskom limesu. Kasnije se kuju zlatni solidi, srebrni argenteusi, silikve i centenionali te brončani novac folis i majorina). Nakon Galijenovog ukinuća kovanja ranijih nominala sestercija, dupondija i asa, odnosno oduzimanja prava Rimskom senatu kovanja brončanog novca, u Sisciji se prvo kuju antoninijani od lošeg srebra. Taj novac izrađuju prve dvije radionice (officinae) te kao oznaku na reversu ponekad stavljaju brojke I i II. Broj radionica povećava se za Klaudija II (268.-270.) koji tako osigurava sredstva za rat sa Gotima. Carske kovnice su ponekad stavljale svoje oznake na novac ali to nije bilo pravilo. Sve do reformi Dioklecijana na sisačkome novcu povremeno se nalaze oznake S od Siscia i P(rima), S(ecunda), T(ertia), Q(uarta) ili već spomenuti rimski brojevi radionice, a povremeno i oznaka SMS (Sacra Moneta Sisciensis). Na česte znakove kritičnog opadanja vrijednosti novca i inflacije koja je time bila prouzročena rimski su vladari najčešće odgovarali novčanom reformom pokušavajući tako stabilizirati novčani sustav. Ovisno o ciljevima reforme to se odvijalo na različite načine, a ponajprije umanjivanjem prosječne težine novca, i povećanjem broja kovanica. Od funte metala mogla se bitno povećati količina novca u opticaju. To je ujedno značilo i povlačenje predreformnog novca. Težilo se i povećanju čistoće metala od kojeg je isti bio kovan. Posebno su bile drastične reforme kada se uvodio novac novih vrijednosti, poput onih u doba Karakale i Aurelijana. Car Dioklecijan (284.-305.) godine 293. također je izvršio značajnu reformu cjelokupnog novčanog sustava i odredio da je svaka kovnica obavezna staviti oznaku na svoj novac. Počevši od 294. sisačke radionice imale su slijedeće oznake: S, ili SIS, odnosno SISC, uz oznaku radionice slovima alfabeta. Tako se razlikuju pojedine emisije kovanica koje bi se stavljale u donje polje reversa. Nadalje careva reforma u novčarstvu bilo je i određivanje stalne težine zlatnika koji iznosi 1/60 rimske funte. Drugi dio reforme ukinuo je dotadašnje srebrne denare i antoninijane i uveo novi srebrni novac. Težio je 1/60 funte i zvao se argenteus. Istovremeno se kuje i brončani novac sa tankom srebrnom prevlakom nazvan follis. Njega u vrijeme tetrarhije u Sisciji osim Dioklecijana kuju i carevi suvladari Maksimijan, Konstancije Klor, Galerije i Valerije. Prva emisija toga novca ima oznaku S, a druga A, i B. Radionice su osim po ovim oznakama činile i razlike kod prikaza na reversu. Od vremena Konstantina Velikog i njegove dinastije u prvoj polovici 4. st. na kovanicama se uza standardne prikaze pojavljuju i obilježja kršćanstva bilo da su upisana riječima ili znakovima na reversu. Na novcu nastalom nakon reformi Konstantina I. i nasljednika, te ostalih careva 4. st. uz alfabetsku oznaku radionice uvriježena je kraćenica SIS ili SISC. Posljednji rimski novac u Sisciji kuje se za vrijeme Honorija (393.-423.) od 408. do 423 godine. U kontekstu bavljenja numizmatičkom temom na primjeru kovanica iz Siscije pored tipološkog možemo pratiti i onaj manje obrađivani razvoj likovnog prikaza. Mnogobrojne emisije ovoga novca (samo u doba prve terarhije ima ih 16)nude nam uvid u bogat repertoar tema i bilježe gotovo svakog značajnijeg vladara kasnog Carstva. Prikaz imperatora, augusta ili cezara na moneti, zaduženog među ostalim i za distribuciju plemenitih metala, bila je ujedno i programatska poruka, evociranje nekog bitnog događaja iz bliže prošlosti ili pak divinizirajuća slika njegove ličnosti, sveprisutna, neizbježna i svakodnevna. Prema riječima Donalda Stronga danas smo pomalo zakinuti za taj intenzivan doživljaj prisutnosti rimskog cara, kroz spomenike u javnome prostoru i prikaze na novcu pri čemu su ovi posljednji za jednog prosječnog građanina Rimskog carstva ujedno bili i jedina vizualna predodžba vladara tokom čitavog života. Nadalje ove numizmatičke dokaze valja promatrati u lokalnom kontekstu. Stoga je likovna analiza izvršena većinom na domaćem materijalu i to na novcu kod kojeg pripadnost sisačkoj kovnici nije upitna. Redoslijed odabranih primjera donesen je kronološki obzirom na godinu početka kovanja svakog pojedinog tipa kovanice. Značajan doprinos u proučavanju rimskog novca iz sisačke kovnice dalo je nekoliko autora. Pregled rada rimske kovnice Siscia 1961. donosi Bartol Zmajić. Iste godine Alexandro Jeločnik piše članak o tamošnjem nalazu argenteusa iz razdoblja tetrarhije. Ivan Mirnik i Zdenka Dukat u svojim radovima iz 90-ih obrađuju numizmatičku građu iz fundusa Arheološkog muzeja u Zagrebu. Temom "Illyrico - Pannonica" i etnonimskim novcem u svom članku iz 1990. bavi se Duje Rendić-Miočević. Godine 2005. skupina autora (Vivek, Leković i Kalafatić) objavljuje izvorni znanstveni rad o nalazu rimskog novca iz Petrijanca kod Varaždina sa značajnom količinom Galerijevih numusa. Godine 2011. u katalogu izložbe "Siscia u doba kovnice novca" Tea Tomaš Barišić i Zdenko Burkovsky donose do sada najpotpuniji prikaz rada kovnice i tipologije novca koji se ondje kovao. Od novijih radova treba istaknuti one Davora Margetića koji u posljednjih nekoliko godina proučava Probov, Dioklecijanov i Maksimijanov novac kovan u Sisciji.

Actions (login required)

View Item