Badurina, Ivana.
(2018).
Komično-realistična poezija talijanskog srednjovjekovlja.
Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of Comparative Literature.
[mentor Pavlović, Cvijeta].
Abstract
Komično-realistična tradicija razvila se u Italiji u drugoj polovici trinaestog stoljeća. Bitna karakteristika ove poezije jest njezina povezanost s vremenom u kojem je nastala. Naime, trinaesto stoljeće u Toskani obilježeno je jačanjem samostalnih općina, njihovim međusobnim sukobima i burnim političkim životom. Također, razvijaju se gradovi te jača novi društveni sloj, građanstvo. U takvoj atmosferi pjesnici pronalaze inspiraciju i pišu o stvarnosti koja ih okružuje. Vještom uporabom jezika, karikaturom i groteskom, u svojoj poeziji ocrtavaju portrete svojih sugrađana, pišu o događajima ili, poput Firentinca Rustica Filippija, otvoreno napadaju političke protivnike. Nešto osobnije prirode jest poezija Mea dei Tolomeija i Cecca Angiolierija. Obojica slave lagodan život, pišu o nesreći koja ih snađe kada nemaju novca te o mržnji koju osjećaju prema svojoj obitelji. Na ovoj tematskoj osnovici Angiolieri će izgraditi svoj lik pjesnika, koji nema sreće u kocki i ljubavi, voli lagodan život i mrzi svoje škrte roditelje. Ovakvo “osobno” pjesništvo bit će prava suprotnost gotovo depersonaliziranoj lirici Dolce stil nuova (slatkog novog stila), pjesničkoj školi koja se u Toskani razvila u isto vrijeme.
Komično-realistična poezija u talijansku književnost uvela je neke nove motive koji su već postojali u poeziji golijarda te u vagantskoj lirici. Također, i kod provansalskih trubadura pronalazimo poneki primjer na tragu ovakve tradicije. Sve to svjedoči koliko je europska srednjovjekovna kultura bila dinamična.
Actions (login required)
 |
View Item |
Statistics
Statistics