Hafner, Hana.
(2018).
Stvarnost i fikcija u prozi Zorana Ferića.
Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of Croatian Language and Literature.
[mentor Coha, Suzana].
Abstract
Kao autor kratkih priča i romana, Zoran Ferić je svojom u bahtinovskome smislu shvaćenom karnevalesknom poetikom, poetikom apsurda, groteskom i crnim humorom zauzeo istaknuto mjesto u hrvatskoj književnosti. „Nečitak rukopis“, kako je Ferić sam prozvao svoje pisanje, sastoji se, prema njemu, od brojnih slojeva, koji čine njegovu jedinstvenu poetiku. Drugu fazu koju bi mogli nazvati fazom „Čitkoga rukopisa“, ili „zrelijeg Ferića“, kako ga naziva književna kritika, u kojoj autor manje koristi bizarne motive (ali ih ne izbacuje u potpunosti), a koju bi mogli uvrstiti romane Djeca Patrasa, Kalendar Maja i Na osami blizu mora. Pripovjedači tih djela okreću se kontemplaciji i promišljanju o životu, vremenu i ljubavi zbog čega je Ferić proglašen „zrelijim“ (Pogačnik 2011). Kroz obje se faze Ferićeve poetike provlače neki stalni motivi i likovi koji obitavaju na stalnim mjestima Ferićevih djela – na otoku Rabu i u gradu Zagrebu, koji su i stalna mjesta njegove „vlastite povijesti“ (v. intervju).
Čitajući svjetsku i hrvatsku književnost, nastojala sam slijediti signale distance između autora i pripovjedača i(li) lik(ov)a u djelu, tretirati književno djelo kao fiktivno, uz pretpostavku da je uvijek nešto od stvarnosti ipak uvedeno u fabulu ili lik, što mi je za potrebe ovoga rada i sam autor potvrdio u intervjuu. Ferić je i sam, kako u spomenutom autopoetičkom tekstu, tako i u intervjuu naveo na koji način stvarnost ulazi u njegovu fikciju, kako stvarnost može poslužiti kao inspiracija za fikciju te kako može imati „terapijsko djelovanje“.
Ovaj je rad zamišljen ne kao rješenje koje će tu mrežu raspetljati (jer, pretpostavlja se da se čitatelj ne želi iz nje isplesti), već kao mapa koja njene niti čini vidljivijima.
Actions (login required)
 |
View Item |
Statistics
Statistics