Škorić, Gordana.
(2010).
Pejovićevo promišljanje umjetnosti.
In:
Filozofija i suvremenost : Zbornik radova s konferencije povodom 80. obljetnice rođenja Danila Pejovića / urednik Lino Veljak.
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, FF-Press, Zagreb, pp. 61-78.
ISBN 978-953-175-336-4
Abstract
Danilo Pejović (Ludbreg, 1928. - Zagreb, 2007.) je na Odsjeku za filozofiju, nakon Milana Kangrge, predavao estetiku od početka šezdesetih do početka sedamdesetih godina, kada je tu Katedru preuzeo Danko Grlić, zajedno s kojim je preveo Heideggerova dva teksta "O biti umjetnosti"(1959.)
U Pejovićevom promišljanju umjetnosti Heidegger je, kao i hermeneutika, bio glavni orjentir u razumijevanju umjetničkog djela preko paradigme jezika i u tom je kontekstu u suvremenoj filozofiji umjetnosti, posebno ukazujkući na značaj ekspresionizma, istraživao udnos umjetnosti i prirode, tehnike, oblika, zbiljnosti, osjećajnosti, razumljivosti i slobode. Raspravljanje o mogućnosti umjetnosti Pejović uvijek postavlja u epohalni kontekst, ustvrđujući da je nakon smrti Goethea i Hegela umro i jedan svijet, koji s oscilacijama seže sve do Homerova doba, a Marx samo radikalizira Hegelovo pitanje o tome čemu još umjetnost, da bi se ono nakon Marxa, u doba tehnike, još više zaoštrilo.
Pejović zastupa tezu da bez pojma slobode ne možemo dospjeti do toga što jest umjetnost, a živeći u svijetu prepunu oblika uništavanja ljudske slobode, gube se osjećajnost i ljepota kao pripadne umjetnosti.
Actions (login required)
 |
View Item |
Statistics
Statistics