Frankopanski stari gradovi : pitanje očuvanja i prezentacije

Brodarić, Kristina. (2014). Frankopanski stari gradovi : pitanje očuvanja i prezentacije. Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of Art History. [mentor Marković, Predrag and Ćorić, Franko].

PDF (Croatian) - Registered users only Download (4MB) | Request a copy

Abstract

Plemićka obitelj Frankopana jedna je od najznačajnijih plemićkih porodica koja je sudjelovala u oblikovanju čitavog srednjovjekovlja na području Hrvatske. Njihova sijela bila su žarišta kulturnog, gospodarskog, društvenog i političkog života u razdoblju visokog i kasnog srednjeg vijeka. Pojedini frankopanski stari gradovi, koji nisu prošli kroz radikalne obnove, i danas nam svjedoče o profanoj arhitekturi srednjeg vijeka. Iako sadrže obrambene elemente, oni su prije svega bili stalna ili povremena obitavališta kralja, vlastelina, biskupa i njihove svite. Jezgru grada činio je palas, namijenjen za boravak gospodara dok su glavni obrambeni element bile zidine koje su opasivale grad te branič-kula koja je osim obrane, mogla služiti i kao mjesto za stanovanje. Stari frankopanski gradovi, kao i stari gradovi na našem području općenito razlikuju se prema smještaju na kojem su izgrađeni. Postoje visinski i nizinski gradovi kod kojih konfiguracija terena utječe na njihov tlocrtni oblik. Stari gradovi uglavnom su nepravilnog tlocrta. Jačanjem turske opasnosti na prijelazu iz 15. u 16. stoljeće, stari gradovi se pregrađuju i prilagođavaju novom sustavu ratovanja odnosno vatrenom oružju. Grade se nove utvrde, tzv. kašteli koji teže pravilnijem tlocrtu. Nakon kobne 1671. godine sudbina frankopanskih posjeda i gradova je za sve gotovo identična, oni su opljačkani i stavljeni pod upravu habsburške Carske komore. Posljednjih tridesetak godina povećao se interes za istraživanjem frankopanskih, ali i općenito starih gradova na području Hrvatske. Od izdanja Szabove knjige Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji iz 1920. trebalo je proći gotovo čitavo stoljeće do izdanja novog temeljitijeg pregleda, Drage Miletića, Plemićki gradovi kontinentalne Hrvatske iz 2012. godine. Slabija zastupljenost frankopanskih starih gradova, ali i starih gradova općenito u literaturi i zakašnjeli interes u povijesno-umjetničkim krugovima treba potražiti i u problemu njihove valorizacije. Za razliku od srednjovjekovnog crkvenog graditeljstva koje se sustavno istražuje i kod kojeg postoje jasne stilske odrednice, kod starih gradova postoje tek pojedini elementi koje se povezuje sa stilom, kao što su prozori, nadvratnici i dovratnici, ostaci svodnih rebara i slično. U Registar nepokretnih kulturnih dobara Ministarstva kulture, na području Hrvatske upisano je preko tridesetak starih gradova čiji su naručitelji bili pojedini članovi frankopanske obitelji ili su u jednom trenu stjecajem povijesnih okolnosti oni bili njihovi vlasnici, dok će za pojedine tek buduća istraživanja utvrditi i reinterpretirati vrijeme i naručitelje njihove gradnje. Međusobno se razlikuju i prema stupnju sačuvanosti Pojedini su sačuvani tek u arheološkom stadiju, nekima su strukture vidljive iznad zemlje no danas su u vidno ugroženom i ruševnom stanju. Pojedini su sačuvani, natkriveni, s namjenom ili bez nje. Frankopanski stari gradovi kakve danas poznajemo rezultat su pregradnji i nadogradnji, uzrokovanih različitim društveno-povijesnim okolnostima (promjena mode, politička situacija, napredak u graditeljstvu, pojava vatrenog oružja) iz vremena kada se u njima živjelo, kao i konzervatorsko-restauratorskih metoda zaštite specifičnih za pojedino razdoblje. Najradikalnije romantičarske restauracije izvedene su na gradovima Trsatu, Dubovcu i Bosiljevu. S obzirom na opseg obnove na potonjim gradovima u pitanje se dovodi korištenje pojma frankopanski, jer je jedva malo, ili gotovo ništa sačuvano od njegove izvorne strukture. Posljednjih desetak godina turističke i kulturne institucije sve više ističu potrebu za povezivanjem kulturne baštine i turizma. U tom kontekstu sve se češće spominje i frankopanska baština. Projekt Putovima Frankopana uspio je pod zajednički nazivnik frankopanske baštine objediniti deset vinodolskih kaštela s ciljem njihove revitalizacije i turističke prezentacije. Nakon izvedenih manjih konzervatorskih intervencija, projekt je prezentiran informativnim panoima za svaki grad. Od završetka projekta prošlo je više godina. Za neke gradove izdvajaju se godišnja sredstva za njihovo saniranje, te su oni uspješno prenamijenjeni (Novi Vinodolski, Bribir) dok je za pojedine, prilikom njihova posjeta, moguće uočiti tek informativnu ploču i ruševine grada koje su s vremenom sve manje (Ledenice, Hreljin). S obzirom na dugogodišnje zanemarivanje vinodolskih kaštela, nije ni logično očekivati da će sva potrebna istraživanja, konzervatorsko-restauratorske intervencije, te njihova prenamijena biti moguća u četverogodišnjem projektu. Studija o Dubovcu navedena je kao pozitivan primjer interdisciplinarne suradnje u pokušaju prenamjene starog grada Dubovca u okvirima kulturnog turizma.

Actions (login required)

View Item