Kontrastivna analiza istrorumunjskog i bajaškog rumunjskog

Žugčić, Valentina. (2014). Kontrastivna analiza istrorumunjskog i bajaškog rumunjskog. Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of Roman Languages and Literature. [mentor Radosavljević, Petar].

Preview

PDF (French) - Unpublished version (manuscript) Download (765kB) | Preview

Abstract

U ovome smo radu analizirali fonetska i fonološka obilježja standardnog rumunjskog jezika, istrorumunjskog dijalekta te bajaških govora (erdeljskog, baranjskog muntenskog i ludarskog muntenskog). Naš glavni motiv za analizu bila je činjenica kako do sad još nitko nije usporedio te tri varijante rumunjskog jezika, a nadamo se da će se pokazati korisnom i u daljnjim istraživanjima povezanosti svih rumunjskih jezičnih varijanti. Na početku rada definirali smo razlike između hrvatskih i rumunjskih pojmova jezika, narječja, dijalekta i idioma, te ustvrdili da hrvatski pojam narječja odgovara rumunjskom pojmu dijalekta (rum. dialect), hrvatski dijalekt odgovara rumunjskom poddijalektu (rum. subdialect), a govor rumunjskom pojmu grai. Služeći se definicijama Costantinescu-Dobridora, Traska i Radosavljevića odlučili smo se koristiti rumunjskim terminom dialect za istrorumunjski (on je jedan od četiriju povijesnih dijalekata rumunjskog jezika), i rumunjskim terminom grai za sve govore Roma Bajaša na području Republike Hrvatske. Nakon uvodnog dijela o općim pojmovima fonetike i fonologije, poput vokala, poluglasa i sl., detaljno smo opisali vokale, diftonge, triftonge, hijat, konsonante i naglasak standardnog rumunjskog jezika, a njihove smo podjele prikazali u tablicama. Isto smo napravili s istrorumunjskim dijalektom te bajaškim govorima, a za te smo dvije varijante rumunjskog još naveli i neke primjere minimalnih parova. Nakon toga, usporedivši tablice vokala, došli smo do zaključka kako sve vokale možemo podijeliti u tri veće skupine. Prvu skupinu čine vokali koji se javljaju u svim varijantama rumunjskog koje smo proučavali, a to su [a], [ə], [e], [i], [o] i [u]. Sekundarnu bi skupinu činili vokali [ɨ], [æ] i [α], zato što se javljaju samo u određenim varijantama. Tako se [æ] şi [α], kao što smo već napomenuli, pojavljuju samo u istrorumunjskom i u bajaškom erdeljskom. Zaključili smo da bismo vokal [ɨ] najpreciznije smjestili između primarne i sekundarne vokalske skupine zato što, iako službeno u istrorumunjskom ne postoji (a u ostalim se dijalektima uredno realizira), njegovi ga govornici ponekad nesvjesno koriste na mjestima gdje inače dolazi vokal [ə]. Tercijarna skupina vokala obuhvaća one vokale (točnije, alofone) koji postoje samo u određenim idiomima: [ẹ], [ọ] (bajaški erdeljski) i [ě] (bajaški ludarski). Od bajaških idioma, muntenski ludarski poznaje dva poluvokala, [ḙ] şi [o̯], a baranjski samo [ḙ]. U istrorumunjskom, osim poluvokala [ḙ], postoji i [u̯]. Erdeljski bajaški ne koristi niti jedan poluvokal. Od polukonsonanata, bajaški idiomi poznaju oba rumunjska poluvokala, [j] i [w], a istrorumunjski poznaje samo [j]. Sve varijante rumunjskog osim istrorumunjskog dijalekta koriste diftonge [ja], [je], [jo] şi [ju], a diftong [ḙa] ne postoji samo u bajaškom erdeljskom. Diftong [wa] koriste samo standardni rumunjski i bajaški muntenski iz Baranje, dok [o̯a] dijele standardni rumunjski i muntenski ludarski. Iako diftong [ḙo] postoji samo u standardnom rumunjskom, ne možemo isključiti mogućnost njegova postojanja i u oba bajaška muntenska idioma. Moguće je da muntenski ludarski koristi i [wə]. Radi postojanja otvorenog vokala [æ] istrorumunjski i bajaški erdeljski uveli su i diftong [jæ]. Istrorumunjski dijalekt još koristi i [ḙe], [ṷα] i [ṷo], a bajaški erdeljski [jα]. Iako u istrorumunjskom službeno ne postoje dilazni diftonzi, nije isključeno postojanje diftonga [aj], [ej], [uj]. Svi bajaški idiomi koriste [aj], [aw], [əj], [əw], [ɨj], [ej], [ij], [oj], [ow] şi [uj], a oba muntenska idioma poznaju [ɨw], dok samo u muntenskom baranjskom postoji i. [ew]. Samo standardni rumunjski koristi [iw]. Bajaški erdeljski uveo je i ovdje inovaciju, diftonge [æj] şi [αw], koje ostale varijante ne poznaju. Moguće je da u oba muntenska bajaška idioma postoji diftong [ɨw], a muntenski ludarski mogao bi poznavati i diftong [əw]. Nemamo informacija o triftonzima u istrorumunjskom dijalektu. Što se bajaškim idioma tiče, samo se jedan triftong javlja u sva tri idioma: [jej]. [jaw] se pojavljuje u bajaškom erdeljskom (koji opet uvodi inovaciju, [jæj]) i u muntenskom ludarskom, a [ḙaj] îkoriste oba bajaška muntenska dijalekta. U baranjskom se muntenskom koristi [ḙaw], a u ludarskom [jaj]. Postoji mogućnost da baranjski muntenski koristi triftonge [jew], [jaj] i [jaw], a ludarski [o̯aj], [jo̯a] i [ḙo̯a], koje poznaje i standardni rumunjski jezik. Što se konsonanata tiče, tu se istrorumunjski dijalekt pokazao najbogatijim, ali i najviše se približio hrvatskom konsonantskom sustavu, pa tako jedini od svih rumunjskih varijanata koje smo proučavali, koristi [j] kao konsonant, a ne polukonsonant. Također, ako izuzmemo čakavsko [ʨ] i talijansko [dz], ima jedini specifični glas, [γ]. U erdeljskom bajaškom ne postoje [ʧ], [g'] i [k'], no u tom se govoru javljaju konsonanti [ʨ], [ɕ] i [ʐ]). Muntenski baranjski i muntenski ludarski imaju isti konsonantski sustav. Nadalje, karakteristike konsonanata [b], [p], [m], [f], [v], [g], [k], [h] ostaju iste u svim sustavima, dok mjesto zapreke varira najviše kod [z], [s], [ʦ], koji mogu biti lingvodentalni, dentalni ili alveolari. Konsonanti [d], [t], [l], [n] pokazuju manju varijaciju: mogu biti lingvodentalni ili dentalni. Konsonant [r] pokazuje najviše nedosljednosti: može biti apikodentalni konsonant, kao i lingvodentalni i alveolarni. Zanimljivo je primijetiti kako se sve inovacije nepoznate rumunjskom jeziku pojavljuju kod srednjojezičnih konsonanata. Tako su sve varijante rumunjskog razvile [l’], [ň], zatim [d’’], [t’’], dok je erdeljski razvio najrazličitiji sustav, u kojem su zastupljeni i konsonanti [ʨ], [dʐ], [ɕ], [ʐ]).

Actions (login required)

View Item