Neka lingvistička obilježja nahodskih imenskih formula. Prema korpusu nastalom u tršćanskom orfanotrofiju sredinom 19. stoljeća

Bertoša, Mislava. (2001). Neka lingvistička obilježja nahodskih imenskih formula. Prema korpusu nastalom u tršćanskom orfanotrofiju sredinom 19. stoljeća. Suvremena lingvistika, 51-52(1-2). pp. 13-34. ISSN 1847-117X

PDF (Croatian) - Repository staff only Download (144kB) | Request a copy

Abstract

Na temelju građe koja se čuva u Državnom arhivu u Trstu analizirane su imenske formule nadijevane napuštenoj djeci u dvogodištu 1847-1848. Nahodski imensko-prezimenski korpus podvrgnut je raščlambi koja je pratila slogovna, značenjska, oblična i stilistička obilježja u cijelosti ili djelomice izmišljenih formula, preciznije, slogovnu, semantičku, obličnu i stilistič- ku vrijednost koju je u njima osobno ime (bilo poznato bilo izmišljeno) osiguravalo izmiš- ljenom prezimenu. Dobiveni su rezultati otkrili neke specifi~ne karakteristike cjelovitih formula - izosilabizam, pojačana semantičnost, oblična markiranost, visok stupanj stiliziranosti - i uputili prema zaključku u kojem je moguće izdvojiti dvije opažene pojave: neovisno o tomu je li bilo izmišljeno ili poznato, u najvećem je broju slučajeva nahodovo osobno ime služilo kao model prema kojem je bilo tvoreno njegovo prezime, i to bez obzira na to je li na taj način konstruirano prezime imalo odredivo leksičko značenje ili je bilo asemantično (1), a to istovremeno pokazuje da su unutarjezična i izvanjezična motiviranost prezimenskih izmišljaja bile međusobno isprepletene do tolike mjere da se niti kod nekih značenjski markiranih prezimena (poput, primjerice, Imperiali, Amorin) ne može govoriti o prevlasti izvanjezič ne nad unutarjezičnom, nego češće gotovo obrnuto (2). Iz opisanih obilježja proizlazi zaključak da bi lingvističke i onomastičke analize nahodske antroponimije trebale polaziti od cjelovitih imenskih formula kao svojega glavnog predmeta proučavanja.

Actions (login required)

View Item