Sanguineti i Šalamun, obnova avangarde

Burolo, Franko. (2015). Sanguineti i Šalamun, obnova avangarde. Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of South Slavic Languages and Literature
Department of Italian Language and Literature. [mentor Roić, Sanja and Kovač, Zvonko].

Preview

PDF (Croatian) Download (889kB) | Preview

Abstract

Neposredno nakon Drugoga svjetskog rata, na valu obnoviteljskog duha i potrebe da se ispričaju strahote vezane za naci-fašizam i rat s ciljem da se one više ne ponove, u Europi se javlja angažirana poetika "novog realizma". U Italiji toga vremena ona i prevladava upravo pod imenom neorealizma, dok u Jugoslaviji, pod utjecajem sovjetske kulture, prevladava varijanta nazvana socrealizmom. No, uskoro se ova estetika, pogotovo u poeziji, pokazala neadekvatnom za novo raspoloženje u poslijeratnom društvu, obilježeno u velikoj mjeri i razočaranjem političkim ishodima nakon rata, i autori se opet sve više okreću modernističkim postupcima, čiji je razvoj s ratom bio prekinut. U tom kontekstu dolazi i do nastavka i obnove isto tako prekinutog diskursa avangarde. U ovome radu bavit ćemo se samim početkom nastavka i obnove avangarde u Italiji i Sloveniji, na primjerima ranih radova Edoarda Sanguinetija i Tomaža Šalamuna. Naime, smatra se da neoavangarda u Italiji kreće od Sanguinetijevog prvijenca Laborintusa, a u Sloveniji od Šalamunovoga Pokera i još nekolicine za nju vezanih, ali iz same zbirke isključenih pjesama. Prvo će biti iznesen književno-povijesni kontekst u kojem se svaka zbirka pojavila, s fokusom na poeziju i nastanak pjesničke neoavangarde u nacionalnim književnostima Italije i Jugoslavije. Nakon toga će se fokus još izoštriti na same zbirke u pitanju, a onda i na izbor pojedinačnih tekstova iz svake zbirke, koji će ovom prilikom biti detaljnije analizirani i protumačeni. Prije konačnog zaključka, bit će izložene refleksije o poredbenom čitanju Laborintusa i Pokera.

Actions (login required)

View Item