Donadić, Petra.
(2015).
Spomenička plastika Vojina Bakića.
Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of Art History.
[mentor Magaš Bilandžić, Lovorka].
Abstract
Vojin Bakić jedan je od velikana hrvatske spomeničke plastike, ali i skulpture uopće. Njegovo umjetničko djelovanje proteže se od 1940-ih do sredine 1980-ih godina, a brojni uspjesi u tom dugom razdoblju, kako u domovini tako i u svijetu, gdje je izlagao na gotovo svim velikim međunarodnim izložbama suvremene umjetnosti, rezultirali su da bude uvršten u priznate povijesnoumjetničke preglede europskog modernog kiparstva.
Bakić je jedan od autora koji su izvukli naše kiparstvo iz jednoobraznosti socijalističke likovne misli i približili ga suvremenom izričaju. Već njegovi rani radovi ukazuju, mada su u mnogim aspektima bliski propisanoj socrealističkoj paradigmi, da se radi o umjetniku bogate invencije i nepresušnog talenta, umjetniku koji će upornim i temeljitim radom emancipirati naše kiparstvo od akademskih konvencija i uvesti u zonu nefiguralnosti. Bakić je kroz nekoliko faza apstrahiranjem i sintezom oblika postupno otkrivao nove mogućnosti kiparskog medija da bi na kraju ovladao jezikom čiste apstrakcije. Njegova djela nastala u drugoj polovici 1950-ih godina bliska su i formalno i idejno onima europskih suvremenika poput Henrija Moora, Barbare Hepworth i Alberta Viani koji su kao i Bakić krenuli od biomorfnog organskog oblika te njegovim sustavnim pročišćavanjem i redefiniranjem došli do geometrijske čiste forme snažne strukture i zatvorene u sebe. I dok će Moore i Hepworth kasnije svoje skulpture perforirati kako bi dublje istražili suodnos volumena i prostora, Bakić će isti problem rješavati rastvaranjem oblika u razlistane forme koje višebrojnim vizurama stvaraju neočekivane relacije između mase i prostora te unose novu dinamiku u doživljaj čitave kompozicije.
Spomenička plastika bitan je segment Bakićevog opusa. Nakon prvog javnog spomenika posvećenog žrtvama Drugog svjetskog rata koji je još realistički tretiran, Bakić je inspiraciju pronašao u tradiciji prijeratnog modernizma, okrenuo se geometrizaciji pri modeliranju oblika i odbacio raniju narativnost kako bi temeljne plastičke vrijednosti postale glavni nositelj kompozicije. Sinteza ga je dovela do nefiguralnosti. Njegov prvi apstraktni spomenik, Spomenik pobjedi revolucije u Kamenskoj i danas se smatra jednom od najuspješnijih realizacija memorijalne plastike, a radeći na njemu Bakić je ispitivao ne samo granice apstraktne forme već i njezin odnos s krajobrazom u kojemu je smještena i u kojemu egzistira kao znak simboličkih vrijednosti. Bakić je promišljao svoje spomenike i kao središnje elemente memorijalnih područja čija je funkcija bila ne samo razvijati kulturu sjećanja već zadovoljiti edukativno-odgojnu i rekreacijsku namjenu, a Spomenik na Petrovoj gori u punini je odgovorio na taj zahtjevni skupturalno-arhitektonski zadatak.
Actions (login required)
 |
View Item |
Statistics
Statistics