Matošin, Matej.
(2015).
Župna crkva Pohoda Bl. Djevice Marije u Siraču.
Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of Art History.
[mentor Damjanović, Dragan].
Abstract
Crkva posvećena Blaženoj Djevici Mariji zabilježena je u Siraču (Zirchu) u
arhiđakonatu Svetačje od 1334. godine. Godine 1542. mjesto i utvrdu nad njim zaposjeli su
osmanski vojnici i smjestili u njima jake obrambene snage na granici Slavonije prema
Hrvatsko-ugarskom kraljevstvu. Osmanska je vojska na uzmaku pred carskim trupama
zapalila 1691. godine utvrdu i podgrađe. U tim je ratnim sukobima stara crkva bila porušena,
stanovništvo dijelom izbjeglo a dijelom novodoseljeno, pa su sljedeća dva stoljeca sirački
vjernici odlazili u župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pakrac (dovršena
1764.), a potom u bližu crkvu sv. Ivana Krstitelja u Badljevini (građena 1756. - 1770.).
Sadašnju župnu crkvu Pohoda Blažene Djevice Marije sagradio je 1906. – 1907. godine
Stjepan Golubić, graditelj iz Pakraca. Odabir neorenesansnog stila za siračku crkvu nije
iznenađujući obzirom na to da je Golubić sudjelovao na obnovi Saborne crkve Sv. Trojice u
Pakracu prema Bolléovim nacrtima, a Bolléov se utjecaj prepoznaje i u korištenju
arhitektonske dekoracije. Glavni oltar potpisano je djelo Ferdinanda Stuflessera, datirano
1907. godine, a njegove su također i propovjedaonica i krstionica, koja u polju kartuše ima
ugravirano ime donatora i godinu 1908. Crkvu je oslikao Marko Antonini (potpis i datacija
1908.). Zbog nedostatka novca rad na opremi crkve je zastao, no prema Stuflesserovim
nacrtima klupe, okvire za postaje Križnog puta i ispovjedaonice izradio je stolar Pardus is
Pakraca, najvjerojatnije neposredno uoči Prvog svjetskog rata. Crkva u Siraču nastala je u
jednom dahu što, uz činjenicu da su zabilježeni ili potpisani umjetnici i majstori koji se u njoj
javljaju, zavrijeđuje izlazak iz potpune anonimnosti u dosadašnjoj povijesno-umjetničkoj
literaturi.
Actions (login required)
 |
View Item |
Statistics
Statistics