Baraba, Tamara.
(2016).
Psihologija i alkemija: utjecaji hermetičke i gnostičke tradicije na misao Carla Gustava Junga.
Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of Comparative Literature.
[mentor Matijašević, Željka].
Abstract
Ovaj rad sebi je zadao za zadatak premjestiti perspektivu čitanja Jungova opusa kroz misaone tradicije jednog drugog vremena i načina shvaćanja svijeta; već i zato što implicitno sadrži i suprotnu mogućnost - odavanje priznanja jednom ugaslom doživljavanju svijeta, kroz njegovu
ponovnu pojavu u suvremenosti. Mogućnost razumijevanja al
kemije, hermetičke i gnostičke tradicije kroz analognost u modernom diskursu analitičke psihologije, također doprinosi razvoju modernog čovjeka na jednom više osobnom planu. Naime, neporeciva je činjenica da u današnje vrijeme živjeti znači nužno se orijen tirati na izvanjskost, podrediti se zahtjevima okoline koji razvojem tehnološkog i birokratskog aparata postaju sve veći, a koji uz veličanje
individualnosti kao apstraktne kategorije, označitelja za već gotovo izgubljeno označeno, negiraju vrijednost osobnosti i subjektivnog života per se.
S jedne strane, misaono putovanje kroz gotovo dvije tisuće godina omogućilo mi je privremeni eskapizam od iste te sadašnjosti, dok je s druge učvrstilo moje uvjerenje kako je ono što je potrebno modernome čovjeku izgrađi
vanje odnosa sa samim sobom. Potreba za sintetičkim shvaćanjem stvarnosti kroz međudjelatnost unutrašnjeg i vanjskog ostaje samo neuslišana potreba, dokle god se ignorira realnost psihičkog, unutrašnjeg čovjeka.
U tom smislu, smatram da je vrijednost uspostavljanja mosta između alkemističkog shvaćanja svijeta i modernog u psihologije, upravo u mogućnosti da se modernome čovjeku vrati osjećaj života, povezanosti sa zbivanjem i prirodom koju on uporno odbacuje kao mrtvu, neorgansku supstancijalnost s kojom doticaj ima samo kroz proskripciju zakona mrtvih fenomena.
Podčinjavanje neprijateljske prirode od Francisa Bacona nadalje, za svoju strašnu posljedicu ima otuđivanje nas samih od sebe, naše vlastite prirode. U modernoj psihologiji naglasak je stavljen na proučavanje manje -
više ispražnjenih kategorija emocionalnog ili mentalnog stanja, ili se podređuje našem neurološkom sistemu. Zato je analitička psihologija još uvijek
svojevrsna sablazan u tim istim krugovima. Prihvatiti našu sposobnost kreativnosti, fantazije i preuzeti zadatak za vlastitu individuaciju znači izmaknuti se društvenom sistemu i njegovoj normativnosti. To je opće mjesto kroz čitavu modernu filozofiju, spomenimo samo Kanta i njegov praktički um utemeljen na autonomnom normativu djelovanja, Nie
tszchea i njegovog Nadčovjeka izraslog na preuzimanju odgovornosti za samoga sebe, a ne kuriozitet samog Junga. Samo uz dužno poštovanje inima, čije stremljenje kreće iz osnovnih načela prosvjetiteljstva i razumskog određenja čovjeka, oni upadaju u zamku dijalektike razuma kako bi se na kraju pokazalo kako njihove ideje itekako upadaju u zamku perverznog izobličavanja iskustva te mi se stoga čini kako je Jungova teorija ipak iznjedrila tu istu preokupaciju na najprihvatljiviji način. Prihvatiti psihu kao podjeljenu između suprotnosti,
racionalnog - iracionalnog, svjesnog - nesvjesnog, itd. znači prihvatiti vlastita ograničenja i samim time ih nadići. Kada bi to bilo moguće u svakome pojedincu, mislim da se više nikada ne bi dogodio ovaj monstruozni totalitarizam ideje racionalnosti koja je u efektu postala svoja sušta suprotnost -iracionalanost. To naravno, ne znači potpunu anihilaciju razuma i racionalnosti što bi opet dovelo do ekstremizacije, već samo prihvaćanje da je ljudsko iskustvo puno više i šire od dosega našeg razuma. Svjesnost iskustva, omogućava prihvaćanje i činjenice koliko smo uvjetovani samim tim iskustvom i našim prorađivanjem istog u mentalne koncepte i obrasce ponašanja i koliko toga je toj istoj svijesti još nedostupno. Samo je na taj način moguće doći do individualnosti u pozitivnom smislu. Ta se individualnost
odražava u stvaranju, dapače ona je proces između subjekta i objekta kojeg stvara, bilo u perceptivno - konceptualnom smislu i materijalnom to je spekulativna postavka par excellance i kao takva može dati nove uvide koji prelaze granice postojećih teorija, prema jednom više integrativnom pristupu od podvrgavanja nekog djela određenoj teorijskoj praksi
Actions (login required)
 |
View Item |
Statistics
Statistics