Konzervatorska teorija u tekstovima Gjure Szabe

Galović, Valentina. (2016). Konzervatorska teorija u tekstovima Gjure Szabe. Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of Art History. [mentor Špikić, Marko].

PDF (Croatian) - Unpublished version (manuscript) - Registered users only Download (2MB) | Request a copy

Abstract

53 6. Zaključak Gjuro Szabo svojim je djelovanjem zadužio generacije istraživača kulturne baštine u Hrvatskoj. Kako je primjetio Josip Horvat: „toliki materijal je skupljen da će još decenija trebati da se sve to sredi i upotrijebi“.112 Bio je plodan pisac vrlo širokih interesa, sa sposobnošću da svoje stavove i ideje uspješno prenese drugima, ne samo u znanstvenim krugovima, već i u široj javnosti. Smatrao je da intelektualci moraju prosvjetiteljski djelovati, šireći među širokim slojevima stanovništva svijest o važnosti spoznavanja kulturne prošlosti svog naroda, jer ono što ne poznajemo, ne možemo ni očuvati. Smatrao je da odnos prema spomenicima pokazuje stupanj razvijenosti naroda. Pisao je angažirane tekstove i nije se bojao jasno izreći svoj stav. Pozivao je širu javnost da sudjeluje u upoznavanju i čuvanju svoje baštine. Zbog toga mnogi su u njemu vidjeli „gotovo manijaka“, kako piše Stahuljak, „koji ne shvaća tzv. progresivni duh novog vremena“, jer nije dozvoljavao da se bespotrebno ruši nešto što je vrijedan pokazatelj svojeg vremena. Govorio je da su spomenici glasnici povijesti, da ne pripadaju nama da ih rušimo jer oni stoje iznad vremena. Po njemu „...sve je vrijedno pažnje. Sve treba očuvati onako, kako jest. I seosko dvorište, i seosku kuću jednako kao i grad i njegove osobitosti.“113 U potrazi za kulturom, „duhom“ naroda, želio je proučiti sve. Profesor Szabo je svojim djelovanjem postavio u središte pozornosti pitanje o odnosu tradicionalnog i modernog: pitanje je li veća korist u progresu i stalnoj mijeni ili u tradiciji, čuvanju i građenju na temeljima nečega što pokazuje duh vremena i duh naroda. To je gotovo filozofsko pitanje, a Szabov stav u vezi tog pitanja oduvijek je bio jasan: trebali bismo čuvati temelje svog identiteta, i na tim temeljima graditi. Po Szabovom mišljenju, spomenici jesu temeljni dio nacionalnog identiteta. Na svojim terenskim putovanjima popisivao je i opisivao spomenike, a u kasnijim radovima, više kao povjesničar kulture, bavio se i znamenitim ličnostima i poviješću. Crpeći informacije iz povijesnih izvora i sistematično prikupljajući materijal, davao je i svoj doprinos u sabiranju najbitnijih informacija o pojedinim spomenicima i gradovima. Fotografirao je postojeće stanje, izrađivao tlocrte i karte te je na taj način neke spomenike spasio od zaborava, a nekima je produžio život, upozoravajući na potrebu očuvanja i dajući prijedloge za moguće prenamjene. Po njemu, zadaća Povjerenstva bila je prvo sabrati sve izvore o spomenicima, upoznati ih i napraviti arhiv informacija, da bi 112 Marević, 2010: 146. 113 Tomić i Leskovec, 2010: 256. 54 se potom moglo baviti očuvanjem istih. Također je trebalo definirati pojam spomenika, a to je po profesoru Szabi svaki predmet koji nam može nešto reći o prošlosti. Zalagao se za konzerviranje spomenika i bio je protiv oponašanja starijih razdoblja. Smatrao je da se restauriranjem dobivaju „maskerade“ koje nemaju nikakve vrijednosti – po njemu, prava vrijednost leži u autentičnosti spomenika. Bio je protivnik „jedinstva stila“, smatrao je da svaki spomenik u sebi sadrži određeni kontinuitet, svoje „prirodne“ razvojne faze koje se očituju u različitim stilovima koji su se mijenjali kroz stoljeća, kako se duh vremena mijenjao. Smatra da se taj duh vremena više nikad ne može vratiti – stil se mijenja jer se i duh vremena mijenja. Zato se toliko protivio restauraciji zagrebačke katedrale – po njemu, nijedan kamen više nije bio star, autentičan. U liku Hermanna Bolléa vidio je inkarnaciju svega što je smatrao pogrešnim u očuvanju spomeničke baštine. Smatrao je da novo treba graditi novim rješenjima, a istinsku starinu treba sačuvati ukoliko je to moguće. Po njemu, rekonstrukcijom se više ne može oživjeti nešto što je već odavno iščezlo. Zalaže se za inovativnost modernih arhitekata i protivi se „šablonizaciji“ i okretanju minulim stilovima. Osim što je konzerviranju pridonosio svojim teorijskim tekstovima, zaslužan je da su sačuvane barem uspomene na neke spomenike koje nije bilo moguće ni na koji način spasiti. Generacije nakon njega su proširivale njegove spoznaje, koje su temelj svakog daljnjeg istraživanja. Njegovo djelo je opsežno - budućim generacijama ostavio je mnogo, a na nama ostaje da mu odamo počast za sve aspekte njegovog djelovanja.

Actions (login required)

View Item