Slišković, Luka.
(2016).
Pikarski žanr na primjeru romana "Pepić u vremenu i prostoru" Vjekoslava Majera i "Ptice nebeske" i "Ispovijedi nekarakternog čovjeka" Ive Brešana.
Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of Croatian Language and Literature.
[mentor Matanović, Julijana].
Abstract
Nakon što smo upoznali s istraživanjem Mirne Brkić, njezine teorijske premise primijenili smo na odabrane hrvatske pikarske romane. U radu smo zaključili da analizirani romani imaju zajedničke osobine. Glavna sastavnica romana su likovi pikara, koji putuju kroz prostor i vrijeme, snalažljivi su i na razne načine opstaju u okolini. Pepić iz Pepića u vremenu i prostoru opstaje pomažući ljudima i tako zarađujući za kruh, Motka i Gic iz Ptica nebeskih opstaju smišljanjem raznih smicalica ljudima, a Fabricije Viskov iz Ispovijedi nekarakternog čovjeka opstaje time što služi raznim političkim sustavima, a da nijednom ne pripada i svakom se ruga. Važna sastavnica romana je i epizodičnost, bez koje lik ne bi mogao putovati u prostoru i vremenu. Da romani nisu podijeljeni na epizode, ne bismo mogli vidjeti lik na raznim mjestima i među raznim društvenim slojevima. Treća važna sastavnica pikarskih romana je upravo okolina kojom lik putuje i u kojoj se ostvaruje. Pikaro mijenja maske i ne pripada nijednom društvenom sloju, ali istovremeno daje svoj komentar na tu okolinu. Razlike između analiziranih romana su: Pepić putuje samo po Zagrebu i upoznaje uglavnom najniže društvene slojeve, Motka i Gic putuju po Hrvatskoj, a Fabricije Viskov po Hrvatskoj i svijetu; obitelj ima samo Fabricije Viskov, ali je disfunkcionalna, dok je ostali likovi uopće nemaju; samo su Ispovijedi ispripovjedane u prvom licu; glavna razlika je u tome što su prva dva romana otvorena, a u Ispovijedima je naglašena veza s povijesnim i političkim i zato se roman zatvara hrvatskim osamostaljenjem 1991.
Actions (login required)
 |
View Item |
Statistics
Statistics