Poetika i stil Takashija Miikea na primjeru šest filmova između 1996. – 2003.

Stjepanović, Jerko. (2017). Poetika i stil Takashija Miikea na primjeru šest filmova između 1996. – 2003.. Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of Comparative Literature. [mentor Gilić, Nikica].

Preview

PDF (Croatian) Download (956kB) | Preview

Abstract

Ovaj rad analizira 6 filmova japanskog redatelja Takashija Miikea, od ukupno preko stotinu režiranih ostvarenja do sada. Miike se kao žanrovski redatelj formirao u okružju japanske B-produkcije, uz potpunu umjetničku slobodu za izbor projekata te bez cenzorskih ograničenja. U tom periodu Miike stvara vlastiti autorski glas upotpunjen snažnom zanatskom vještinom. Nakon nagrađenog filma Audicija (1999), Miikeovi filmovi nalaze publiku i na zapadu. Analiziranih šest filmova dijele poetiku koja se često opisuje kao bizarna, čudna i nadrealna, pogotovo film Gozu (2003). Miike međutim, nije nadrealist, ali njegov odnos prema djetinjstvu (Bretonovo čudesno i film Dead or Alive 2: Tōbōsha, 2000) na sadržajnoj i strukturnoj razini (ludičnost), svakako zaziva nadrealističko nasljeđe i zapravo oblikuje njegovu poetiku. Analizira se i koncept iracionalnosti koji u japanskoj kulturi ima inherentnu estetsku vrijednost. Stil se analizira uz pomoć Turkovićeve teorijske pozadine, a u središtu interesa su: Miikeovi filmski postupci, kadriranje, korištenje računalno generiranih prikaza, nasilje i seksualnost te film Posjetitelj Q (2001). Miikeovi filmovi bogati su humorom, koji je kategoriziran kao: bizarni, crni, kuhinjski i nemogući humor. Miike jest žanrovski redatelj, ali i uvelike nadilazi tu kategorizaciju. Kroz filmove Ubojica Ichi (2001), Fudoh – Nova Generacija (1996) i Dead or Alive (1999) analizira se Miikeova sposobnost miješanja žanrova, filmski detalji te osobna forma pripovijedanja, u čijem se središtu nalazi neukorijenjeni pojedinac. Postmodernističke tendencije kod Miikea očituju se kao sklonost citatnosti i intertekstualnosti. Zatim se ukazuje na specifičnosti produkcijske okoline u Japanu 1990-ih: dostupnost financijskih sredstava i kulturni projekt Cool Japan, koji japansku popularnu kulturu pretvara u globalni mainstream sadržaj. U posljednjem poglavlju raspravlja se o međusobnim umjetničkim utjecajima između istoka i zapada, na primjerima filma i literature te utjecaja na Miikeov rad. Spominje se i značajnost mange i animea za Miikeovu filmski stil.

Actions (login required)

View Item