Šuljić, Martina.
(2016).
Talijansko-albanski odnosi između dva svjetska rata.
Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of History.
[mentor Anušić, Nikola].
Abstract
S jedne strane, prikazana je vanjska politika Italije koja je, kroz svoje ključne odrednice – iredentizam, imperijalizam i revizionizam, oblikovala svoju politiku prema Albaniji. Cilj Italije je bio stvaranje legalnog protektorata nad Albanijom koji nije uspjela dobiti međunarodnim ugovorom, pa je to ostvarila kroz „penetration pacifique“ u Albaniju. Krajnji cilj Italije je bio stvaranje svojevrsnog mostobrana u Albaniji za daljnje napredovanje na Balkanu.druge strane, prikazana je novonastala država Albanija koja je prolazila kroz teško političko, gospodarsko i financijsko stanje. S ciljem dobivanja određene financijske pomoći, obratila se Ligi naroda, ali kako u tome nije uspjela, okrenula se Italiji.Kroz brojne ugovore između ovih dviju zemalja, Italija je uspjela da ovlada albanskim financijskim, gospodarskim i vojnim životom.Uslijedili su brojni politički ugovori i talijanske koncesije u Albaniji kojima je Italija ovladala albanskim privrednim i ekonomskim životom. Uzimajući koncesije, pa i one najmanje, Italija je onemogućila uplitanje bilo koje druge države u gospodarski i ekonomski život Albanije.Uslijedio je period pogoršanja talijansko-albanskih odnosa. Zogu je pokušao dobiti financijsku pomoć od Italije pod što povoljnijim uvjetima, svjestan albanske nemoći. Italija je Albaniji postavljala sve teže uvjete za dobivanje financijske pomoći, istodobno huškajući ustanike protiv Zogua i stvarajući nemir.Na kraju, Albaniji su presudile vanjske okolnosti. Italija se odlučila na aneksiju Albanije i likvidaciju njene nezavisnosti iz straha od jačanja njemačkog utjecaja na Balkanu i eventualnog prodora u Jadranski bazen.
Actions (login required)
 |
View Item |
Statistics
Statistics