Vugrinec, Marija.
(2018).
Razvoj sela u srednjem vijeku.
Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of History.
[mentor Grgin, Borislav and Gračanin, Hrvoje].
Abstract
Selo je u srednjem vijeku, posebice prije intenzivnijega razvoja gradova i tržišta bilo osnovna poizvodna jedinica društva. Srednjovjekovno društvo u najgrubljim se crtama dijeli na svećenstvo, plemstvo i seljaštvo, a upravo su pripadnici tog trećeg staleža bili nositelji najvećega dijela ekonomije u srednjemu vijeku. Unatoč uvriježenome stavu o statičnosti seljačkoga društva i sela općenito, dijelom i zbog manjka povijesnih izvora za ranija razdoblja srednjeg vijeka, promjene koje su se zbivale tijekom toga povijesnog razoblja uvelike su utjecale na razvoj sela i seljaštva u svim njegovim segmentima. Seljaštvo je bilo ona skupina društva na koju su najviše utjecale političke, vremenske i klimatske prilike tijekom godina jer su izravno utjecale na njegovu egzistenciju, a istovremeno ono nije bilo u mogućnosti oduprijeti se tim čimbenicima destabilizacije.Možda se najveća promjena dogodila upravo u samoj svijesti seljaštva o vlastitoj egzistenciji i svome doprinosu cjelokupnome društvu. U XIV. i XV. stoljeću pobune seljaka izašle su izvan lokalnih okvira, bile su uzrokovane socijalnim zahtijevanjima i očekivanjima te otporu prema autoritetima. Naravno da se plemstvo nije lako predavalo te je pokušalo zadržati stare povlastice i prava.Stalež seljaka i dalje je bio u najtežem položaju ako se promatraju njihove obveze i odnosi prema ostalim društvenim skupinama. Bilo bi pogrešno tvrditi da su plemstvo i građani bili zainteresirani za ekonomsko ili drugačije poboljšanje seljaštva. Ponekad su svojim intervencijama podilazili seljaštvu, ali uvijek to dobro dozirajući, kako ne bi naškodili vlastitome položaju. Selo je ipak cijeli srednji vijek ostalo glavna proizvodna jedinica, posebno što se poljoprivredne proizvodnje tiče te je uspjelo u obavljanju toga zadatka.
Actions (login required)
 |
View Item |
Statistics
Statistics