Lučić, Renata.
(2015).
Ideološka tranzicija filmske kulture u RH od 1945. do 1948.
Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of History.
[mentor Vranješ-Šoljan, Božena and Rafaelić, Daniel].
Abstract
Razdoblje nakon oslobođenja Jugoslavije i uspostave nove vlasti u Hrvatskoj nametalo je potpuno nove zadatke, novi sadržaj i forme rada. Ti zadaci su za razliku od onoga koji je nametao ustaški režim sada promijenjeni ali samo na način da im je promijenjen ideološki predznak, dok sve forme više-manje ostaju identične nacističkoj ideologiji i režimu.Komunistička vlast je tvrdila kako su njezini glavni politički zadaci bili jačanje narodne vlasti i političkog jedinstva radnih masa. Vlast je postavljala ekonomske i kulturno prosvjetne zadatke kako bi u potpunosti obnovila zemlju. Međutim, za početak bilo je potrebno opismeniti i obrazovati narodne mase. Stoga je komunistička vlast dala zadatak odgoja milijunskih radnih masa u duhu nove socijalističke svijesti. Prema tome se polagano razvijao novi socijalistički patriotizam, novi odnos prema radu i novi oblik kulturnog života.Kako je i sam Lenjin rekao: ¨Od svih umjetnosti, za nas je najvažnija filmska umjetnost¨, tako se i sam Tito i cijela komunistička vlast vodila tim citatom koji će vrata filmu otvoriti širom i zagrliti je kao svoje najsnažnije i najbolje oružje za indoktrinaciju masa. Cijeli proces uvođenja filmske umjetnosti i širenja kino mreža novom zemljom, javnosti je predstavljena kao veliki kulturno masovni rad koji će zemlju iz ruševina postaviti na stabilne noge i omogućiti joj vedru budućnost.Ako usporedimo današnje razdoblje sa razdobljem kinematografije od 1945. do 1948. godine, teško da ćemo naći velike razlike. Naravno, režim kao takav bio je ekstreman prema svima pa tako i prema filmskim umjetnicima. Stoga svaki oblik subverzije bi bio u samom početku eliminiran i to na najgore moguće načine. Za vrijeme ustaške vlasti bio je nacizam, za vrijeme komunističke vlasti socijalizam a danas je sve to zamijenjeno nacionalizmom, patriotizmom i ksenofobijom. Ovakvo stanje nije samo tipično za Hrvatsku, ovo je jedan kontinuirani proces koji prati gotov svaku državu, dok je razdoblje od 1945. do 1948. godine u Hrvatskoj samo primjer koji potvrđuje tu činjenicu. Stoga je navedeno razdoblje jako bitno za promatranje razvoja kinematografije uopće ali isto tako i analiziranje društva i države kroz povijest i načina na koji se to manifestiralo kroz filmsku umjetnost i kinematografiju.
Item Type: |
Diploma Thesis
|
Subjects: |
History |
Departments: |
Department of History |
Supervisor: |
Vranješ-Šoljan, Božena and Rafaelić, Daniel |
Date Deposited: |
30 Apr 2018 10:29 |
Last Modified: |
30 Apr 2018 10:29 |
URI: |
http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/9893 |
Actions (login required)
|
View Item |