Piškorić, Josip.
(2018).
Mikenske kočije.
Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of Archaeology.
[mentor Tomas, Helena].
Abstract
Brza kočija s konjskim dvopregom prvo je zabilježena tijekom druge polovice
16. st. pr. Kr. na umjetničkim predmetimagrobova u obliku okna u Mikeni. Zbog mnogih sličnosti
između ranih ilustracija grčkih kočija te kočija prikazanih na sirijskim pečatima iz
18.−17. st. pr. Kr. može se pretpostaviti da grčke kočije potječu s Levanta. Utjecaji s
istoka nisu imali veliku ulogu u razvoju konstrukcije jer se zadržao kotač sa četiri kraka,
osovina pred kraj podnice te su se razvili karakteristični elementi poput krilatih
ekstenzija na “dvojnim” kočijama, L-profil i horizontalni potporanj rude. Karakter
kočije usko je povezan s izgledom grčkog terena čija je topografija onemogućila
korištenje kočija kao mobilne platforme za ratovanje poput onih s istoka. Naprotiv,
grčka kočija iskorištena je kao vojno prijevozno sredstvo koje je služilo za transport
vojnika naoružanih i spremnih za borbu prsa o prsa na tlu. U tu svrhu razvijen je metalni
oklop koji je koristila elitna klasa vojnika i čime je dodatno istaknuta važnost kočije kao
prijevoznog sredstva. Prijevoz takvim vozilima zahtijevao je izgradnju mreže cestovnog
prometa koji je omogućavao brz vojni transport te u ostalim prilikama civilnu upotrebu.
Kraj brončanog doba u Grčkoj obilježen je ozbiljnom depopulacijom,
degradacijom materijalnog bogatstva te prekidom komunikacija unutar zahvaćenog
41
područja. Kočije su preživjele “mračno doba Grčke” te je u novom razdoblju povijesti
potvrđeno njihovo korištenje u dokumentima iz 8. st. pr. Kr. Razvojem novog oblika
ratovanja i masovnog pješaštva (hoplitska falanga) kočija je izgubila vojnu ulogu u
ratovanju te je u željeznom dobu Grčke ostala rezervirana za posebne prilike poput religijskih procesija i utrka.
Actions (login required)
|
View Item |