Glavočić, Tia.
(2016).
Etika i ljudska priroda:Od nepromjenjive ljudske prirode do biomedicinskog poboljšanja čovjeka.
Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of Philosophy.
[mentor Jurić, Hrvoje].
Abstract
Pitanje postojanja i naravi ljudske prirode zaokupljalo je filozofe od samog rođenja filozofskog mišljenja. Ljudska se priroda u povijesnom razvoju pojma često sagledavala pod vidom dualizma, primjerice, u orfičkom učenju, kod Platona, u skolastici i kod Descartesa. Pred-darvinovski koncepti vidjeli su ljudsku prirodu kao konstantnu: ljude od drugih bića razlikuje posjedovanje duše, kojoj se daje moralna vrijednost. Darwin iznosi evolucijsko viđenje koje naglasak stavlja na biologiju, za razliku od biheviorističkog viđenja, koje primat daje okolišu i kulturi. Marx pak odbacuje ideju zadane ljudske prirode, te iznosi tezu o socijalnom samoproizvođenju čovjeka. Kritiku ideje ljudske prirode iznose poststrukturalisti i postmodernisti (Foucault, Derrida, Lyotard), te teoretičari poput Hughesa i Buchanana. Obrana ideje ljudske prirode u modernom tehnoznanstvenom vremenu posebno je važna biokonzervativcima poput Fukuyame i Habermasa, koji će je istaknuti kao ključnu za očuvanje demokracije i čovjeka kao moralnog bića. (Selak, 2013)
Actions (login required)
 |
View Item |
Statistics
Statistics