Pojam beskonačnog u prozi Jorgea Luisa Borgesa

Mikelenić, Bojana. (2012). Pojam beskonačnog u prozi Jorgea Luisa Borgesa. Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of Roman Languages and Literature. [mentor Polić-Bobić, Mirjana and Švob, Goran].

PDF (Español) - Registered users only Download (518kB) | Request a copy

Abstract

Pojam beskonacnog jedan je pojmova koji se cesto pojavljuju u prozi Jorgea Luisa Borgesa, a ovaj rad ga pokušava identificirati, analizirati i usporediti s idejom beskonacnosti u matematickoj logici, posebno u teoriji skupova. Imajuci na umu obujam opusa argentinskog autora, ne iznenaduje cinjenica da njegova djela obraduju velik broj motiva i tema iz razlicitih disciplina, pa tako i iz filozofije i matematicke logike. Teorija skupova je grana matematicke logike koja proucava karakteristike skupova, ciji se povijesni razvoj pripisuje njemackom matematicaru Georgu Cantoru, koji je proucavao beskonacne skupove i mogucnosti njihove prebrojivosti, te došao do zakljucka da postoje neprebrojivi beskonacni skupovi. Važni pojmovi teorije skupova su kardinalni broj (À - Aleph) ili broj elemenata u nekom skupu i ordinalni broj (w - omega) koji predstavlja nacin uredenosti elemenata u nekom skupu. Kardinalni i ordinalni broj nekog beskonacnog skupa su „transfinitni“ brojevi, pojam koji je Cantor uveo kako bi napravio razliku izmedu više „velicina“ beskonacnosti. Drugi logicar koji je bitan za ovaj rad je Bertrand Russell, koji je s jedne strane usko povezan s teorijom skupova, dok je s druge strane razvio svoju vlastitu logicku teoriju. Njegova namjera bila je zasnovati matematiku na logickoj bazi i na taj nacin riješiti paradokse povezane s beskonacnim, infinitezimalnim i kontinuiranim. U poglavljima naslovljenima: „Vrijeme“, „Stvarnost“, „Paradoks“ i „Ponavljanje“ istražuju se razliciti aspekti beskonacnog. Odlucila sam kao bazu za istraživanje beskonacnog postaviti vrijeme. Neki od problema povezanih s ovim pojmom su vremenski slijed, odnos izmedu vremena i prostora, razlicite ideje o vjecnosti, vrijeme kao temelj našeg identiteta, itd. U Borgesovim djelima, stvarnost nije uvijek nešto poznato i jednostavno objašnjivo, vec takoder obuhvaca mogucnost beskonacnog broja stvarnosti ili svjetova. Osim toga, analiziraju se i nacini pristupa razlicitim stvarnostima: mašta, snovi i fikcija. Jedan od mogucih svjetova je zamišljen pomocu motiva beskonacne knjižnice, duboko inspirirane teorijom skupova, pa tako i podložne paradoksima koji „muce“ ideju transfinitnih brojeva. Objašnjavaju se Zenonov, Cantorov i Russellov paradoks, ali i ostali paradoksi koji se eksplicitno ili implicitno pojavljuju u djelima argentinskog pisca. Vjecno vracanje je tema posljednjeg poglavlja. Mogucnost ciklickog vremena implicira druge ideje usko povezane s beskonacnosti, kao što su besmrtnost, univerzalna harmonija, ponavljanje osjecaja, itd. Borgesovo remekdjelo koje kombinira sve spomenute aspekte je „Aleph“, prica koja dijeli naslov s nazivom kardinalnih transfinitnih brojeva iz Cantorove teorije skupova.

Actions (login required)

View Item