Slavenski strani akcent u hrvatskom jeziku

Vočanec, Valentina. (2013). Slavenski strani akcent u hrvatskom jeziku. Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of Phonetics
Department of West Slavic Languages and Literature. [mentor Pletikos Olof, Elenmari and Vuković, Petar].

Preview	PDF (Croatian) Download (1MB) | Preview
	Audio (WAV) (Croatian) Download (18MB)
	Audio (WAV) (Croatian) Download (17MB)
	Audio (WAV) (Croatian) Download (26MB)
	Audio (WAV) (Croatian) Download (16MB)
	Audio (WAV) (Croatian) Download (18MB)
	Audio (WAV) (Croatian) Download (21MB)
	Audio (WAV) (Croatian) Download (17MB)
	Audio (WAV) (Croatian) Download (17MB)
	Audio (WAV) (Croatian) Download (26MB)
	Audio (WAV) (Croatian) Download (17MB)
	Audio (WAV) (Croatian) Download (19MB)
	Audio (WAV) (Croatian) Download (20MB)
	Audio (WAV) (Croatian) Download (18MB)
	Audio (WAV) (Croatian) Download (19MB)
	Audio (WAV) (Croatian) Download (18MB)
	Audio (WAV) (Croatian) Download (20MB)
	Audio (WAV) (Croatian) Download (21MB)
	Audio (WAV) (Croatian) Download (16MB)
	Audio (WAV) (Croatian) Download (15MB)
	Audio (WAV) (Croatian) Download (22MB)
	Audio (WAV) (Croatian) Download (18MB)

Abstract

Iz praslavenskog jezika, koji je rekonstruiran pomoću današnjih slavenskih jezika, te jezika iz praindoeuropske jezične zajednice, zatim iz staroslavenskog, kojeg imamo i u pisanim spomenicima, vidimo poveznice sa svim današnjih slavenskim jezicima prema fonetskom i fonološkom sustavu, te pismu. Neki jezici pokazuju više ostataka starih obilježja, dok su se kod nekih sustavi izgovora i pisanja u nekim dijelovima promijenili. Na to su utjecale i političke situacije u pojedinim državama, poput prevlasti ruskog nad ukrajinskim, srpsko-hrvatskim na područjima bivše Jugoslavije, itd. Neki jezici i danas vode bitku za svoja prava i postojanje, poput makedonskog, kojeg smatraju dijalektom bugarskog ili kao dio grčke kulture, te bosanskog, koji se dugo nije isticao kao jedinstveni jezik, te ga pojedinci i danas smatraju ili hrvatskim ili srpskim. Vokalski sustavi slavenskih jezika se razlikuju prema otvorenosti, o okomitom i vodoravnom pomicanju jezika, pa su stoga otvoreni/zatvoreni, prednji/srednji/stražnji. Neki jezici, poput ruskog, ukrajinskog i bugarskog se ističu po redukciji, tj. neutralizacijivokala u nenaglašenom položaju u riječi, što znači da kvalitativno oslabljuju, dok u nekim jezicima uopće ne dolazi do redukcije. Poljski se ističe svojim nosnim vokalima, te neslogotvornim [ṷ]. Češki i slovački su posebni po svojim dugim i kratkim vokalima, označenim dijakritičkim znakovima, te mnogobrojnim diftonzima. Slovenski ima također duge i kratke varijante vokala, s time da su duge uvijek naglašene. Hrvatski, srpski i bosanski imaju najmanji i najsličniji vokalski sustav. Slavenski konsonanti se dijele na zvučne i bezvučne, od toga neki čine parove. Najistaknutiji su jezici koji imaju razliku između mekih (palataliziranih) i tvrdih suglasnika. Takva pojava se u najvećem slučaju događa kod ruskog, ukrajinskog, bugarskog i poljskog. Ostali za takve glasove imaju palatalnu realizaciju poput hrvatskih /nj/, /lj/, /đ/, /ć/. /lj/ i /nj/ se u većini jezika izgovara nesliveno ili palatalizirano, osim u hrvatskom, srpskom, bosanskom, makedonskom i slovačkom. Suglasnici koji u svim slavenskim jezicima imaju isto mjesto i način izgovora su: dvousneni praskavci /p/ i /b/, te velarni praskavci /k/ i /g/, dvousneni nosni glasnik /m/, zubnousneni frikativ /f/ i velarni frikativ /h/, te djelomično palatalni aproksimant /j/. Praskavi /t/ i /d/, nosni /n/, frikativi /s/ i /z/, afrikata /c/, lateralni aproksimant /l/, te vibrant /r/ variraju od dentalnih prema alveolarnima i postalveolarnima.Suglasnik /v/ je kod većine jezika zubnousneni frikativ [v], dok je u hrvatskom, slovenskom, srpskom i bosanskom usnenozubni aproksimant [ʋ]. Neki suglasnici su specifični za određene jezike, poput češkog /ř/, glotalnog /h/ u ukrajinskom, slovačkom i češkom, itd. Neki suglasnici se realiziraju u nekim jezicima kao alofoni, kao npr. [ʣ], dok u nekim jezicima predstavljaju pravu inačicu. Ozvučavanje i obezvučavanje glasnika se pojavljuje u svim slavenskim jezicima, osim u ukrajinskom, koji uglavnom ne provodi obezvučavanje. U nekim se jezicima, poput ruskog i ukrajinskog, pojavljuju dugi suglasnici. Slavenski jezici se prema naglasnim sustavima dijele na dinamičke i ograničene tonske jezike s pomičnim slobodnim ili fiksnim mjestom naglaska. Ruski, ukrajinski i bugarski su dinamički jezici sa slobodnim pomičnim naglaskom, dok u makedonskom naglasak ovisi o broju slogova. Češki i slovački jezik su dinamički s nepomičnim naglaskom, koji uvijek pada na prvi slog. Poljski je dinamički jezik s naglaskom koji je uvijek na predzadnjem slogu. Hrvatski, bosanski, srpski i slovenski su ograničeni tonski jezici s pomičnim naglaskom, kod kojeg ton pada ili raste. Istraživanjem se dokazalo da prepoznavanje određenih slavenskih jezika izvornih govornica, koje čitaju hrvatski tekst, varira od primjera do primjera. Bitno je prethodno poznavanje jezika kod slušača, kojima su strani jezici u ovom istraživanju bili uglavnom germanski i romanski, te je nepoznavanje drugih slavenskih jezika vjerojatno otežalo procjenu.Rezultati eksperimenta su dokazali da se jezici zapadnoslavenske skupine najviše zamjenjujumeđusobno (češki, slovački i poljski), i s južnoslavenskom skupinom, u najviše slučajeva makedonskim, slovenskim i bugarskim. Jezici iz istočnoslavenske skupine se najviše zamjenjuju jedan s drugim, dakle ukrajinski s ruskim i obrnuto, zatim i u najviše slučajeva bugarskim i slovenskim. Makedonski se više zamjenjuje s bugarskim nego obrnuto, također u većem broju slučajeva i srpskim, slovenskimte slovačkim. Bugarski se u najviše slučajeva zamjenjuje ruskim, ukrajinskim i jezicima iz zapadnoslavenske skupine. Slovenski, bosanski i srpski su jezici najpoznatiji hrvatskim slušačima, slovenski zbog geografske blizine, a bosanski i srpski zbog najveće sličnosti na segmentalnoj i suprasegmentalnoj razini, te najveće mogućnosti dodira s tim jezicima.Slovenski se još zamjenjuje s jezicima iz zapadnoslavenske skupine, te makedonskim i bugarskim. Srpski i bosanski se zamjenjuju samo jedan s drugim. Prosječna ocjenao sigurnosti prepoznavanja jezika iz kojeg potječe „strani akcent“ je 3,15. U odgovorima na otvoreno pitanje „po čemu su prepoznali jezik“, tj. zaključili iz kojeg jezika potječe strani akcent,slušači su najviše naglašavali naglasak, izgovor pojedinih glasova, zatim u rjeđim slučajevima ritam, gramatičke i leksičke greške i intonaciju. Sve to ukazuje na veliku sličnost slavenskih jezika i na njihovo teško raspoznavanje kao stranog jezika na temelju stranog akcenta.

Actions (login required)

View Item