Čavka, Petra.
(2014).
Igre uloga u učenju španjolskog kao stranog jezika.
Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of Roman Languages and Literature.
[mentor Polić-Bobić, Mirjana and Jelić, Andrea Beata].
Abstract
U ovom radu bavit ćemo se temom primjene igara uloga u radu s učenicima španjolskog kao stranog jezika. Rad je podijeljen u dva dijela: teorijski i praktični, koji se odnosi na analizu udžbenika. Kao uvod u temu predstavit ćemo teorijski okvir koji obuhvaća komunikacijski pristup i njegovu ulogu u poučavanju stranog jezika, objašnjavajući pritom i pojam komunikacijske kompetencije. Nakon toga obradit ćemo iznimno važnu ulogu interakcije u učenju stranog jezika, koja je uz to i temelj samih igara uloga. Time ćemo doći i do pojmova komunikativne i dramske igre, što će nam poslužiti kao uvod u obradu i definiciju glavne teme ovog rada – igre uloga i njenih obilježja. Nakon toga na kraju teorijskog dijela govorit ćemo još i o prednostima ovakvog načina rada u učenju stranog jezika, ali i o mogućim poteškoćama koje se pritom mogu javiti. Prednosti smo podijelili u tri potpoglavlja te obuhvaćaju veću autentičnost u komunikaciji, veću uključenost i samostalnost samih učenika te odvažnost u komunikaciji i prostor za kreativnost. Drugi, praktični dio rada obuhvaća analizu triju udžbenika španjolskog kao stranog jezika na razini B2, s ciljem analize u kojoj su mjeri ponuđene igre uloga kao aktivnosti usmene interakcije učenika te imaju li obilježja koja se navode u teoriji i jesu li osmišljene tako da potiču na spontanu komunikaciju, omogućujući učenicima one prednosti koje smo naveli u teoretskom dijelu. Iako se pokazalo da ovi udžbenici nude igre uloga kao aktivnosti usmene interakcije, one su vrlo malobrojne. Osim toga, neke od njih ne posjeduju obilježja navedena u teoriji te ne omogućuju spontanu komunikaciju i prednosti navedene u teoretskom dijelu. Pokazalo se i to da su ostale aktivnosti usmene interakcije u udžbenicima uglavnom usmjerene na razgovor o konkretnim temama, a nedostaje im poticaj na spontaniju, prirodniju i manje formalnu usmenu interakciju koja bi proizlazila iz stvarne potrebe da se nešto kaže, a ne iz „obaveze“ da se nešto kaže ili odgovori na postavljeno pitanje.
Actions (login required)
|
View Item |