Polančec, Jurica.
(2014).
Les constructions pronominales dans le texte en ancien français La mort le roi Artu 'La mort du roi Arthur'.
Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of Roman Languages and Literature.
[mentor Kovačec, August and Damić Bohač, Darja].
Abstract
U radu se analiziraju povratne konstrukcije u starofrancuskome proznom tekstu iz 13. stoljeća La mort le roi artu ‘Smrt kralja Artura’. Povratne se konstrukcije definiraju kao konstrukcije u kojima se glagol pojavljuje s povratnim elementom se. Primjeri za analizu dobiveni su pretragom teksta koji je dostupan u sklopu mrežnoga korpusa La Base du français médiéval (BFM), s pomoću čijih su jezičnih alata iz teksta izvučene sve pojavnice povratnog elementa s neposrednim kontekstom od 30 slovnih znakova (slova i interpunkcije). Ta taj je način u tekstu nađeno 846 pojavnica povratnoga elementa se te njegove elidirane inačice s' i naglašenoga lika soi.
U tekstu se povratnim konstrukcijama pristupa iz perspektive suvremenim funkcionalno-tipoloških pristupa jeziku, u okviru kojih se jezične strukture promatraju dinamički. Jedan je od aspekata takvoga pristupa i teorija gramatikalizacije (Hopper i Traugott 2009). Gramatikalizacija je jezični proces pri kojemu se punoznačna jezična jedinica 'prazni' od svojega značenja i postaje prvo suznačna riječ, a kasnije i čisti gramatički element (gramatem). Prijelaz od punoznačne jedinice do gramatema stupnjevit je. U tome se okviru promatraju i povratne konstrukcije u starofrancuskome. Naime, povratni element se promatra se kao punoznačna jedinica (zamjenica) u pravim povratnim i recipročnim konstrukcijama. U svim ostalim slučajevima povratni element se promatra kao jezična jedinica koja gubi punoznačnost.
Kada je riječ o povratnim konstrukcijama u kojima povratni element nema svojstva punoznačne riječi (nije zamjenica), u radu se napušta teorija o povratnim glagolima kao trećem glagolskom stanju – mediju (uz aktiv i pasiv, npr. Stéfanini 1962), pa se te konstrukcije analiziraju kao primjeri različitoga stupnja gramatikaliziranosti povratnog elementa se. Među konstrukcijama u kojima povratni element nije zamjenica prepoznato je pet podtipova, a analiza se oslanjala na već postojeće analize poput Hatcher (1942), Geniušienė (1987), Kemmer (1993) i Melis (1990). Među uočenim podtipovima u radu se zaključuje da su konstrukcije s glagolima njege tijele te metonimijske konstrukcije vrlo bliske konstrukcijama gdje je povratni element zamjenice, odnosno povratni element u tim dvjema konstrukcijama stoji negdje između punoznačnoga i suznačnoga statusa. U ostalim konstrukcijama (s glagolima kretanja, glagolima emocija i glagolima promjene stanja) povratni se element gramatikalizirao u suznačni jezični element kojim se ponajprije naznačuje detranzitivizacija temeljnoga (nepovratnoga) glagola (Creissels 2006). Iz takve analize proizlazi pogled na povratne konstrukcije kao na mrežu značenja povezanu polisemnim povratnim elementom se.
Actions (login required)
 |
View Item |
Statistics
Statistics