Simetrías spisateljice Luise Valenzuele iz feminističke perspektive

Lovrinović, Vedrana. (2013). Simetrías spisateljice Luise Valenzuele iz feminističke perspektive. Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of Roman Languages and Literature. [mentor Koričančić, Velebita and Polić-Bobić, Mirjana].

PDF (Español) - Registered users only Download (536kB) | Request a copy

Abstract

Argentinska spisateljica Luisa Valenzuela je među najuglednijim suvremenim hispanskoameričkim spisateljicama. U njezinima djelima isprepliću se feminističke perspektive s postmodernizmom budući da umije vješto pretočiti teoriju u fikciju i razviti inteligentno i zahtjevno štivo. U ovom radu analizira se zbirka priča Simetrías objavljena 1993. godine. Prije same analize djela, bit će riječi o ključnim trenutcima njezina života kao i o najbitnijim djelima iz njezinog književnog opusa. Simetrías je djelo koje nudi razne pristupe za književnu analizu; Valenzuela se poigrava feminizmom i postmodernizmom. Kritizira društvenu nepravdu, lažne proroke i dovodi u pitanje položaj junakinja iz dječjih bajki. Moć, muška dominacija, autoritet, odnos majke i kćeri, pisanje i jezik samo su neke od tema koje se provlače kroz ovu zbirku priča. Osim ovih motiva, Valenzuela osuđuje i politiku argentinske vlade koja je dovela do takozvanog Prljavog rata (1976-1983) tijekom kojeg je vlada otela i ubila tisuće vlastitih građana. U ovom radu, naglasak je stavljen na devet priča koje svaka na svoj način raspravljaju spomenute teme. Posebno zanimljivu cjelinu čine “Bajke/Priče iz pakla” gdje Valenzuela prema primjeru priča braće Grimm i Charlesa Perraulta piše novu inačicu, no u njima sretni završetak nije prioritet. Spisateljica zauzima feminističku perspektivu te stavlja ženske likove u položaj subjekta koji pripovijedaju i kroje vlastite životne priče. Međutim, ne govore samo ženski likovi, Valenzuela stvara i muške likove koji sada u ulozi prinčeva iz bajki imaju drugačije sudbine od onih klasičnih bajkovitih. Postmodernističke karakteristike poput intertekstualnosti, historiografske metafikcije, te diskurs koji odražava moć i autoritet, vidljive su u mnogim pričama, te su uočljive kao leitmotif cijele zbirke. Poigravanjem s označiteljem i označenim, te inverzijom ustaljenih tradicionalnih naracija, a u svrhu feminističke i političke subverzije kulture, Valenzuela oblikuje djelo koje se simetrično poigrava i s ostalim njenim djelima.

Actions (login required)

View Item