Rijeka Sava i proturječja Habsburške imperijalne periferije u 18. stoljeću

Jakopčić, Luka. (2014). Rijeka Sava i proturječja Habsburške imperijalne periferije u 18. stoljeću. Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of History. [mentor Petrić, Hrvoje and Roksandić, Drago].

Preview

PDF (Croatian) Download (7MB) | Preview

Abstract

Promatrajući okoliš rijeke Save u Slavoniji 18. stoljeća kao faktor čija je delikatnost na povijesno vidjelo iznosila izazove s kojima su se, što zasebno, a što zajedno, suočavale „globalne“ i „lokalne“ društvene tradicije i interesi tijekom svoje (konfliktne) interakcije u danom vremenu i prostoru, pokušali smo, ponajprije oslanjanjem na dostupne povijesne izvore, ostvariti uvid, kako u tijek procesa koji je u konačnici (koju, usput rečeno, krajnji kronološki doseg ovog rada vjerojatno i nije zahvatio), doveo do toga da Posavina - u ovom radu, opravdano ili ne, implicirana kao ilustrativni uzorak Slavonije, pa i cijelog srednjeg Podunavlja („Vojvodine“), drugim riječima, cijele južne Panonije – prestane, barem u dominantnoj mjeri, figurirati kao prostor čiji su društveni potencijali ostvarivi samo uz veoma visoku, u okolnostima količine resursa dostupnih društvima starog režima, teško podmirivu cijenu, te počne biti prostorom koji će, u okolnostima posve neindustrijaliziranog, a kapitalizmu svejedno izloženog Zapadnog Balkana, igrati neku vrstu „Amerike“ (jer zasigurno nisu s istom nadom, egzistencijalnom izvjesnošću i visokim očekivanjima put ravnice mogli odlaziti kolonizatori s početka 17. ili 18. stoljeća, i oni s početka ili iz sredine 20. st.). Tijekom 18. st. ovaj je rad detektirao nekoliko procesa koji su proizveli, ako već ne prostor, a ono svakako preduvjete za realizaciju prostora ove agrarne obećane zemlje. Ovi su se preduvjeti realizirali na nekoliko razina „kultiviranja“ prostora „divlje“ Posavine/Slavonije: vojnobirokratskoj, konfesionalnoj (društveno discipliniranje i etnokulturno homogeniziranje posredstvom vjere), te razini antropizacije okoliša (intenzifikacija agrikulture, ušoravanje selâ, hidrotehnički radovi,...). Osnovne su postavke ili predispozicije ovih razina uočljive od sâmog početka 18. stoljeća – jer, što je bitno, prostor koji Austrija osvaja oko 1700. možda jest devastiran, ali nije bez „socioekoloških tradicija“ – međutim se o kritičnoj mjeri njihove implementacije – tj., mjeri čiji je značaj vidljiv i danas – ne može govoriti prije zadnje četvrtine do petine 18. stoljeća. Uslijed ovoga se, pak, naposljetku ispoljava i historijski problematična činjenica da su se svi obrasci po kojima je do kraja 18./početka 19. st. austrijska granica u Slavoniji relativno uspješn o „kultivirana“ /modernizirana, i po kojima bi, unutar društvene logike starog režima, ona zacijelo bila socioekološki funkcionalnom regijom, s vremenom sve izrazitije počeli prokazivati kao povijesno nedostatni, odnosno, nadiđeni

Actions (login required)

View Item