Turković, Tihana.
(2015).
Dopjevi Osmana.
Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of Comparative Literature.
[mentor Pavličić, Pavao].
Abstract
Ivana Gundulića stručna literatura imenuje kao najznačajnijeg dubrovačkog pisca sedamnaestoga stoljeća, a kada je o njegovom opusu riječ isti značaj pridijeva se i njegovom epu Osman. Ep je nastao vjerojatno 1630-ih godina, ali za života svog autora nije objavljen. Radnja epa bavi se tada poprilično suvremenom temom pogibije mladog sultana Osmana 1622. godine i to nakon velikog poraza turske vojske u bitci s Poljacima kod Hoćima koja se odvila godinu dana prije sultanove smrti. Unatoč činjenici da ep nije objavljen za Gundulićeva života, Osman je zadobio veliki interes, što se očituje u brojnim prijepisima, izdanjima i prijevodima. Ovaj se Gundulićev spjev sustavno proučavao još od osamnaestog stoljeća, a ostao je čestim predmetom proučavanja znanosti o knjiženosti i do današnjih dana.
Velikom interesu za djelo jamačno je doprinijela i činjenica da u svim rukopisima ovome epu, zamišljenom u dvadeset pjevanja, nedostaju čitava dva pjevanja. Ova je književna lakuna tako iznjedrila brojna pitanja o razlogu zbog kojeg dva, za fabulu epa poprilično ključna, pjevanja nedostaju, ali i pitanja i tome što se u njima trebalo odviti. Nemali je broj teoretičara književnosti pokušao odgonetnuti što se krije iza ta dva pjevanja koja Osmanu nedostaju te je stoga velik i broj teorija koje iz tog promišljanja proizlaze. Tako se iz ove književne nepoznanice razvilo u hrvatskoj književnosti i takozvano osmansko pitanje.
Dopjevi Osmana, različita tumačenja i recepcija, ali i književna rješenja kojima su autori riješili ovu prazninu u starijoj hrvatskoj književnosti te u konačnici učinak koji su dopjevi imali na našu cjelokupnu književnost tema su ovog rada.
Actions (login required)
|
View Item |