Joh, Irina.
(2016).
Povijest, vrijeme i stil u povijesnim romanima Kći Lotrščaka Marije Jurić Zagorke, Na Drini ćuprija Ive Andrića i Psi u trgovištu Ivana Aralice.
Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of Croatian Language and Literature.
[mentor Košćak, Nikola].
Abstract
U radu sam analizirala ulogu povijesti, vremena i povijesne građe u romanima Kći Lotrščaka Marije Jurić Zagorke, Na Drini ćuprija Ive Andrića i Psi u trgovištu Ivana Aralice te utjecaj odnosa autora prema povijesti i vlastitoj sadašnjosti na njihove stilove.
Zagorka pristupa povijesti i povijesnoj građi kao sredstvima za izgradnju scene kojom se kreću njezini likovi, naizgled naglašavajući samo zabavni aspekt romana karakterističan za trivijalnu književnost. Ipak, u suptilnim odmacima od zacrtanih žanrovskih normi očituje se subverzivnost njezina diskursa. Manduša odudara od klasičnih junakinja takve literature jer aktivno sudjeluje u oblikovanju radnje. Zagorka na njezinu primjeru uči svoju ciljanu publiku, žene, kritičkome mišljenju i potiče je na djelovanje.
Na Drini ćuprija roman je o životu stanovnika male zabačene zajednice na sjecištu velesila praćenom nekoliko stoljeća, pri čemu do izražaja dolaze statičnost vremena i repetitivnost povijesti. Lajtmotiv je romana most na Drini, simbol veze između Istoka i Zapada, turske vlasti u Bosni i specifičnog mentaliteta formiranog stoljetnim suživotom pripadnika različitih etničkih i religijskih skupina na malom području. Vlast je iskritizirana odozdo, uz svijest da se mašinerija koja upravlja svijetom sastoji od običnih ljudi kojima upravljaju posve razumljive i univerzalne emocije i misli.
Aralica u romanu Psi u trgovištu kritizira politiku, totalitarne režime zasnovane na strahu i nepovjerenju te narod koji pasivno podnosi ugnjetavanje i ulaguje se moćnicima za vlastitu korist. Njegova kritika proteže se od vladara do najnižeg podanika. Prošlost i sadašnjost povezane su pokvarenošću i glađu za moći u despotskim političkim sustavima.
Zagorka kritizira moćnike koji iskorištavaju neukost i praznovjerje puka da bi ga držali u pokornosti, s naglaskom na položaju žene u društvu u vremenu radnje romana, ali i svojem vremenu, kod Andrića je konstanta život kao sila koja opstaje unatoč prividnim mijenama i iluzornom tijeku vremena, a Araličine su povijesne konstante tiranija i totalitarizam.
Actions (login required)
 |
View Item |
Statistics
Statistics