Jelača, Ivana.
(2015).
Spomenička plastika u Hrvatskoj nakon 1990..
Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of Art History.
[mentor Magaš Bilandžić, Lovorka].
Abstract
U diplomskom radu Spomenička plastika u Hrvatskoj nakon 1990. predstavljen je presjek
autora i pojedinih javnih skulptura koje su na pozitivne i ponekad negativne načine obilježile
posljednjih 25 godina hrvatske spomeničke produkcije. Rad donosi kratak pregled svjetskih praksi
nakon Drugog svjetskog rata i kontekst razvoja kiparstva i spomeničke plastike na području bivše
Jugoslavije, s naglaskom na Hrvatsku, u želji da se ukaže na svojevrsni kontinuitet diskontinuiteta
kada je u pitanju odnos prema spomenicima prošlih režima, ali i likovne stečevine koju suvremena
praksa iz tih vremena nastavlja ili odbacuje. Zagreb i spomenici realizirani u Zagrebu od 1970-ih
nadalje, uzeti su kao simptomatični za hrvatsku spomeničku produkciju prije 2000. godine obzirom
da je Zagreb kao političko i financijsko središte nažalost jedini u Hrvatskoj u tom periodu u većem
intenzitetu djelovao na uređenju javnih površina i aktivnoj izgradnji kulturnog identiteta. Povijesni
razlozi Domovinskog rata, uz nužno potenciranje centraliziranog kulturnog djelovanja, potaknuli su
i hiperprodukciju spomenika i spomen-obilježja palim braniteljima, crkvenim ličnostima,
političarima itd., dok su kvalitetna spomenička rješenja u skladu s promišljenom lokalnom
kulturnom politikom i natječajnim procesima uslijedila tek nakon 2000. godine. Kao iznimno
osjetljiva tema i likovno vrlo zahtjevna, spomenička rješenja posvećena ratnim stradanjima primarni
su fokus ovog rada, a obrađena materija i konkretni primjeri spomeničke prakse podijeljeni su u
dvije kategorije: kiparsko-figuralne spomenike i arhitektonsko-krajobrazne spomenike. Nažalost,
format diplomskog rada nije u mogućnosti u cijelosti obuhvatiti kronološki produkciju spomeničke
plastike ili spomeničkih struktura, stoga su odabrani i obrađeni oni primjeri koji se ističu po svojoj
likovnoj kvaliteti, dobrom prijemu publike, ili pak ukazuju na specifične korelacije s
međunarodnom praksom ili nedostacima lokalne, ali i nacionalne kulturne politike i odnosa prema
spomeničkoj baštini. Postojeće stanje spomeničke baštine ukazuje na nužnu interveciju nadležnih
tijela i institucija pri regulaciji produkcije kroz sisteme transparentnijih natječaja, kriterija stručnosti
i poštivanja urbanističko-konzervatorskih ograničenja koja variraju od sredine do sredine. Stihijska
politika podizanja spomenika posljednjih dva desetljeća rezultirala je opsežnim brojem
neprimjerenih i nepromišljenih rješenja koja nisu dorasla ozbiljnosti zadaće, odnosno obilježavanja
jednog teškog, ali na sreću prošlog vremena koje je na svoj način bilo formativno za svakog
građana i nužno je utkano u kolektivni identitet. Ako se priklonimo tezi da povijest ima tendenciju
ponavljanja, a praksa destrukcije/reinvencije spomeničke baštine se ponavlja sa svakom
dramatičnom povijesnom mijenom, uzevši u obzir najrecentniju spomeničku produkciju u
Hrvatskoj slobodni smo optimistično pretpostaviti da postoji značajan potencijal i prostor za
napredak.
Item Type: |
Diploma Thesis
|
Uncontrolled Keywords: |
Domovinski rat, skulptura, spomenička plastika, spomenik |
Subjects: |
History of art |
Departments: |
Department of Art History |
Supervisor: |
Magaš Bilandžić, Lovorka |
Date Deposited: |
26 Apr 2016 12:33 |
Last Modified: |
02 Dec 2016 11:40 |
URI: |
http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/6419 |
Actions (login required)
|
View Item |