Suvremeni principi urbane obnove na primjeru zagrebačkoga Donjeg grada

Jurković, Ines. (2015). Suvremeni principi urbane obnove na primjeru zagrebačkoga Donjeg grada. Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of Art History
Department of Sociology. [mentor Špikić, Marko and Čaldarović, Ognjen].

Preview

PDF (Croatian) Download (2MB) | Preview

Abstract

Donji grad je zagrebačka četvrt nastala širenjem Gornjeg grada, nekada kraljevskog Gradeca, u njegovo „podnožje“. Stoljećima egzistirajući kao podgrađe pod oranicama, vrlo se kasno razvio u gradsku cjelinu. Od XVII. stoljeća, prestankom opasnosti od Osmanlija, započinje napredak izgradnjom i povećanjem broja stanovnika koji su pravi zamah dobili u XIX. stoljeću kada je planski izgrađena Lenucijeva Zelena potkova, donjogradski niz trgova i parkova te je otvoreno moderno Sveučilište u današnjoj zgradi Rektorata na Trgu maršala Tita. Otada do danas postao je najuže gradsko središte, ujedno i najgušće naseljeno, iako tu karakteristiku postupno gubi u korist sve bogatijeg poslovnog i kulturnog javnog života. Navedeno zahvaljuje središnjem smještaju na karti Zagreba: danas se proteže od Kvaternikova trga i Heinzelove ulice na istoku do Ulice Republike Austrije na zapadu te od Trga bana Josipa Jelačića na sjeveru do željezničke pruge na jugu. Na sjeveru graniči s Gornjim gradom, na istoku s Maksimirom i Pešćenicom, na jugu s Trnjem, a na zapadu s Trešnjevkom (sjever) i Črnomercem. Postupni razvoj bio je predispozicija stjecanja oznaka temporalnosti, a zanimljive povijesne sekvence čitaju se na stoljećima podizanim graditeljskim svjedočanstvima i urbanim vrijednostima. Kao najvažnije građevine izgrađene na području Donjeg grada treba navesti Umjetnički paviljon, Muzej za umjetnost i obrt, Hrvatsko narodno kazalište, Dom likovnih umjetnosti i Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti. Iako valorizirano kao područje velikih umjetničkih ostvarenja i takvo je zaštićeno kao nepokretni spomenici kulture grada Zagreba, tijekom svoga razvoja od ruralnog podgrađa do gradskog središta, Donji grad je prošao funkcionalnu promjenu i postao ključni javni prostor, koji zbog svog smještaja i raznih sadržaja, ali i identifikacije i emocionalne vezanosti građana za ovaj dio grada, biva najposjećenije područje te zbog reprezentativnosti postaje predmetom revitalizacijskih procesa uključenih u proces urbane obnove u kojima se uočava djelovanje različitih interesnih skupina, primarno države i privatnih poduzetnika, a tek potom, isključivo reaktivno, lokalnih stanovnika i građana Zagreba. Rezultat su novonastale strukture poput Centra Cvjetni i nove zgrade Muzičke akademije kao primjeri globalizirane forme urbane rehabilitacije koje otvaraju brojna pitanja o starosnoj vrijednosti, integritetu povijesne cjeline te adaptaciji stanovnika novoj prostornoj formi.

Actions (login required)

View Item