Problem očuvanja modernističke arhitekture Zagreba na primjeru nadbiskupskog sjemeništa Jurja Neidhardta

Šlosel, Petra. (2015). Problem očuvanja modernističke arhitekture Zagreba na primjeru nadbiskupskog sjemeništa Jurja Neidhardta. Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of Art History. [mentor Špikić, Marko].

Preview

PDF (Croatian) Download (4MB) | Preview

Abstract

Nadbiskupsko dječačko sjemenište Jurja Neidhardta značajno je arhitektonsko ostvarenje zagrebačke međuratne arhitekure. Elemente njegova oblikovanja moguće je identificirati kao primjenu leksika moderne arhitekture, što je osobito jasno u izostavljanju arhitektonskog ukrasa i minimalističkom oblikovanju pročelja strogim linijama i geometriziranim oblicima. U ranijim pisanjima o sjemeništu na Šalati toranj zvjezdarnice na zgradi gimnazije drži se odjekom ekspresionizma u arhitekturi te se uspoređuje s obzervacijskim tornjem Ericha Mendelsohna u Potsdamu. Osobita vrijednost Neidhardtova projekta kao ostvarenja moderne arhitekture nalazi se u njegovoj iznimno vještoj primjeni paviljonske strukture prostornim rasporedom prilagođene konfiguraciji terena na Šalati i postignutom funkcioniranju sjemenišnoga sklopa kao samostalne jedinica unutar šireg gradskog prostora. Analiza građevinskog izvještaja Augusta pl. Pisačića donosi značajan uvid u zajednički rad savjetodavnih odbora sačinjenih od crkvenih dužnosnika i arhitekata na razvijanju nacrta za projekt. Opsežan savjetodavni i nadzorni rad potvrđuje nam vrijednost i značenje projekta sjemeništa za Zagrebačku nadbiskupiju. Istovremeno, nedostatak kreativne slobode ne umanjuje iskazani izniman stvaralački potencijal i doraslost velikome zadatku arhitekta Jurja Nedihardta. Građevinski izvještaj poslužio je kao iznimno vrijedan izvor i pri proučavanju tijeka i načina izgradnje sjemeništa, osobito u definiranju uloge arhitekta Vinka Rauschera na dovršetku sjemenišne ckrve. Nadbiskupsko dječačko sjemenište prisutno je u pregledima hrvatske međuratne arhitekture te vrednovano kao značajno ostvarenje toga razdoblja, no pozornost je u manjoj mjeri bila posvećena pregradnji jednog dijela sjemeništa za potrebe vojne bolnice u 1950-ima prema projektu Franje Zvonimira Tišine. Logičnim smještajem spojnog krila na poziciji prethodno podignutog spojnog hodnika između istočnih i zapadnih đačkih paviljona i suzdržanim oblikovanjem, Tišina je uspješno ostvario pregradnju koja bitno ne narušava sklad Neidhardtova sjemenišnoga sklopa. Današnje stanje sklopa bilježi brojna oštećenja uslijed manjih zahvata i propadanja te ukazuje na potrebu za temeljitim istraživanjem i procjenom stanja kako bi se pristupilo primjeni adekvatnih mjera zaštite i daljnjeg održavanja. Proglašenjem sjemeništa zaštićenim dobrom u Ministarstvu kulture 2005. godine ono je upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, no prepoznavanje spomeničke vrijednosti tek je prvi korak prema očuvanju ovog ostvarenja zagrebačke moderne arhitekture. 70 Razmatranje problema očuvanja moderne arhitekture unutar konzervatorske teorije dovodi do zaključka da su temelji vrednovanja naslijeđa moderne postavljeni na međunarodnoj razini. Djelovanje međunarodnih organizacija i odbora, poput ICOMOS-ovog vijeća ISC20C i organizacije DOCOMOMO, nastavlja svoj rad na promociji arhitektonskog naslijeđa 20. stoljeća usporedno s okretanjem ka sljedećem koraku – definiranju adekvatnih mjera i postupaka u zaštiti novije arhitekture kako bi se razriješili konkretni problemi uočeni u praksi. Temelji vrednovanja hrvatskog i zagrebačkog naslijeđa moderne postavljeni su pisanjima autora poput Tomislava Premerla, Radovana Ivančevića i Ive Maroevića. Predstoji nastaviti pozitivan pomak u širem radu na daljnoj promociji arhitektonskog naslijeđa moderne kako bi se ukazalo na potrebu za očuvanjem i zaštitom ostvarenja kojima je hrvatska arhitektonska produkcija stala uz bok svjetskim kretanjima. (Iz Zaključka.)

Actions (login required)

View Item