Izvaninstitucionalna suvremena kustoska praksa na primjeru Galerije Nova od 1975. godine do danas

Savić, Raša. (2016). Izvaninstitucionalna suvremena kustoska praksa na primjeru Galerije Nova od 1975. godine do danas. Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of Art History. [mentor Galjer, Jasna].

Preview

PDF (Croatian) - Unpublished version (manuscript) Download (1MB) | Preview

Abstract

Galerija Nova osnovana je sredinom sedamdesetih godina, u periodu sve većih studentskih aktivnosti, pobuna i nemira, a koji su rezultirali novim izvaninstitucionalnim modelima kulture i kulturne proizvodnje različitih omladinskih supkultura. Nije dugo prošlo dok ova nova kultura nije iznjedrila i nova kulturna žarišta u gradu nametnuvši nove izvaninstitucionalne prakse i redefinirane pojmove umjetnosti i kulture. U takvom kontekstu, Galerija Nova se među ostalima, istakla kao prostor otvoren za avangradnu umjetnost, postavši jedna od glavnih zagrebačkih galerija u kojoj su izlagali mladi umjetnici i koja je izlagala tada još neprepoznatu umjetnost. Kao mjesto slobode i otvorena za svu umjetnost, galerija je do danas zadržala sličan način djelovanja. Proučavajući rad Ljerke Šibenik i Mladena Galića, kao i kolektiva WHW, lako se dolazi do zaključka da se tu ne radi o manjoj zagrebačkoj galeriji, već da su njezini opsezi, koncepti i utjecaji puno širi od četiri zida skromnog prostora galerije u Teslinoj ulici. Neke od održanih izložbi tokom sedamdesetih poput one Informel 1956. – 1962. pokazale su da je Galerija uvijek bila aktivan sudionik umjetničke scene i da je mogla prepoznati važnost i vrijednost tada novih i ne još u potpunosti afirmiranih umjetničkih pravaca. Isto vrijedi i danas, kada ona djeluje pod vodstvom WHW-a. Nastao spontano kao rezultat zajedničkog rada na reprintu Komunističkog manifesta potaknutog njegovom 150. obljetnicom, kolektiv WHW svojim je djelovanjem do danas redefinirao tradicionalno shvaćanje pojma kustosa i ukazao na to da je njegova uloga primarno ona medijatora, ali i pokretača društvenih i umjetničkih promjena, zabavljača, istraživača pa i diplomata. Kustoska praksa za kustosice WHW-a potiče i stvara mogućnost za dijalog, razmjenu i preplitanje umjetničke prakse i teorije. Ovi se stavovi lako prepoznaju upravo u njihovim izložbama koje gotovo nikada nisu same sebi svrha, već su uvijek dio nekog trajnijeg projekta, pa bilo retrogradno sagledavajući umjetnost nekog prošlog vremena u novom kontekstu ili pak organizirajući međunarodne izložbe poput 11. Istanbulskog bijenala, Galerija Nova i WHW primjer su drugačijeg i novog načina aktivnog (su)djelovanja u vremenu. Iako su projekti i izložbe WHW-a raznih tipova i usmjerenja, u svima je lako uočljiva karakteristika noviteta u pristupu što uvijek rezultira nekim novim elementom ili modelom kuriranja, a kojim se naglašava povezanost umjetnosti i zajednice. Njihovo je djelovanje fokusirano i na kritiku i reakcije na svakodnevne političke i društvene situacije. Nastala pitanja, polemike i razgovore s umjetnicima, Galerija Nova je sve do nedavno objedinjavala u novine Galerije Nova, njezin imaginarni prošireni prostor koji je istovremeno bio katalog izložbi, dokumentacija djelovanja, ali i vrsta direktne komunikacije s publikom. Kao i elementi djelovanja WHW-a, i novine Galerije Nova održale su vezu s tradicijom sedamdesetih godina, pa se u njima prepoznaje idejno i vizualno nasljeđe Novina Galerije SC. Istovremeno prisutna na lokalnoj i regionalnoj sceni, ali i za međunarodne projekte i izložbe, Galerija Nova katkada je glavna točka događanja, a ponekad displej koji povezuje Zagreb i Hrvatsku s međunarodnom scenom. Pa ipak, iako je dio marginalizirane kulturne scene i primjer manje kulturne institucije, kolektiv WHW kroz Galeriju Nova sve uočljivije djeluje kao društveni, kulturni i politički korektiv, gdje umjetnost preuzima ulogu subjekta i objekta ciljanih promjena.

Actions (login required)

View Item