Odgoj i obrazovanje u staroj Indiji

Vugrin, Carmen. (2013). Odgoj i obrazovanje u staroj Indiji. Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of Indology > Chair of Indology. [mentor Ježić, Mislav and Posavec, Koraljka].

Preview

PDF (Croatian) Download (1MB) | Preview

Abstract

Razdoblje kojim se bavim u svome radu započinje otprilike od 1500.g.pr.Kr., nakon prodora Arijaca u Indiju. Taj se narod smjestio na području zvanom Saptasindhu, sedam rijeka, među koje ubrajamo rijeke Dṛṣadvatī, Sarasvatī i područje Pañjaba (pet rijeka). Danas je to područje sjeverne Indije i istočnoga Pakistana. Staroindijsko je društvo mnogo napora ulagalo u obrazovanje, a iako je u teoriji bilo dostupno prvima trima staležima, ono je uglavnom bilo domena brahmana, svećeništva. Ipak, znamo za učene kraljeve i građane (u poslijevedskome razdoblju) koji vjerojatno nisu bili brahmanskoga roda. Spominjanje četiriju staleža, varṇa, nalazimo već u ṛgvedskome himnu Puruṣa-sūkti (RV. X, 90). No, taj se sustav duboko ukorijenio u staroindijsko društvo tek mnogo kasnije. Četiri su varṇe činili brahmani (svećenstvo), kṣatriye (ratnici, vladari, kraljevi), vaiśye (ratari, stočari, obrtnici, trgovci) i śūdre. Potonji su bili oni koji se, iz jednog ili drugog razloga, nisu mogli ili željeli uklopiti u arijsku zajednicu te je njima propisana dužnost bila obavljati „nečiste“ poslove i služiti pripadnicima prvih triju staleža. U povijesnoj se stvarnosti, ipak, moglo dogoditi da śūdre, npr. preko vojne službe, postanu i kraljevi, no rijetko. Sustav odgoja i obrazovanja, kakav nam je poznat iz vedskoga razdoblja, a i mnogo vremena poslije toga u brahmansitičkoj tradiciji, znamo pod imenom gurukula, a podrazumijevao je suživot učitelja i učenika otprilike 12 godina, koliko je nerijetko trajalo obrazovanje. Odnos učitelja i njegova učenika bio je jednak onomu između oca i sina. Na kraju krajeva, učitelj je i bio drugi, duhovni, otac svojemu učeniku. Iz toga su se razloga, pripadnici prvih triju staleža nazivali dvija, „dva puta rođeni“. Prije no što su se počeli obrazovati, morali su proći kroz ceremoniju uvođenja u nauk, upanayanu. Zatim je započeo njihov zajednički život s učiteljem kojemu su služili i čije su zadatke obavljali. Njihovo je obrazovanje obuhvaćalo učenje svetih tekstova Veda. Kasnije, oko 500. g. pr. Kr. brahmanizam je počeo slabjeti, a interes se naroda počeo usmjeravati prema učenjima brojnih novih duhovnih strujanja, od kojih su do danas opstale kao religije samo buddhizam i jinizam. Unatoč nekim zajedničkim crtama brahmanističkoga i buddhističkoga obrazovanja, buddhizam je ipak odbacio vedske obrede i raslojenost društva. Kako bi ojačali svoju ulogu, brahmani traže sponzorstvo vladara, a nastaju i mnogi drugi tekstovi koji postaju predmetima brahmanističkoga sustava obrazovanja. Upravo je zadivljujuće da su se svi ti tekstovi učili napamet, čak i onda kada se pismo pojavilo u Indiji. 76 Buddhističko je obrazovanje bilo isprva isključivo redovničko, iako su se s vremenom odlučili prilagoditi potrebama naroda i pružiti obrazovanje i onima koji nisu željeli kasnije pristupiti redovničkoj zajednici. Također, za razliku od brahmanističkoga sustava, znamo da su stvorena mnoga ugledna buddhistička obrazovna središta, prava sveučilišta, u kojima su se poučavali tekstovi Tripiṭake, Buddhina nauka, mahāyānski buddhistički tekstovi, filozofski sustavi, dio brahmanističkih tekstova, ali i znanja mnogih drugih područja. Kineski su nam putujući hodočasnici ostavili vrijedna djela u kojima su se uspjeli sačuvati opisi razdoblja od 4. do 7. st. n. e. kada je buddhističko obrazovanje u Indiji cvalo, a brahmanističko, koje je njih nešto manje zanimalo, ponovno bilo u usponu. Nažalost, dolazak islamiziranih turkijskih i afghanskih osvajača, osobito njihovo osvajanje sjeverne i velikih dijelova južne Indije počevši od kraja 12. st., uništio je buddhistička sveučilišta i iskorijenio već oslabjeli buddhizam u Indiji, a brahmanizam je ugrozio, ali je on, zahvaljujući i svojoj neuhvatljivoj raširenosti i individualiziranosti, preživio i ponovno se u nekim razdobljima i nekim područjima i središtima preporađao. Oba su obrazovna sustava, međutim, dugo vremena uživali ugled i poštovanje, ne samo unutar Indije već i diljem svijeta i ostavila velike tragove od Afghanistana do Indokine i Indonezije, Kine, Mongolije ili Japana.

Actions (login required)

View Item