Fertalj, Katarina.
(2016).
Kontrastivna analiza glagola u španjolskom i hrvatskom jeziku.
Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of Roman Languages and Literature.
[mentor Musulin, Maša].
Abstract
Španjolski pripada skupini romanskih, a hrvatski južnoslavenskih jezika. Iako pripadaju
različitoj podskupini indoeuropskih jezika, osobitost oba jezika je da se glagolskim oblikom
može izreći podatak o svršenosti ili nesvršenosti radnje, a zove se glagolski vid. Cilj ovog
diplomskog rada je usporediti načine izražavanja i podjelu glagolskog vida u španjolskom i
hrvatskom jeziku. Jesu li glagolski sustavi španjolskog i hrvatskog slični ili u potpunosti
različiti kada govorimo o spomenutom glagolskom svojstvu? U španjolskom je to jezično
pitanje evidentno razvijenije i kompleksnije. Susrećemo se s različitim podjelama, a primarna
je ona na gramatički vid glagola, koji obuhvaća fleksiju i perifraze, te vid glagola prema
značenju, koji se odnosi na tvorbu afiksima i samo značenje glagola u kontaktu s ostalim
jezičnim jedinicama. Ta nas podjela ujedno upućuje i na činjenicu da glagol u neodređenom
obliku ili infinitivu nije ni svršen ni nesvršen. Njegov aspekt mijenja se u ovisnosti o
glagolskom vremenu u kojem se nalazi ili glagolskim dopunama u rečenici, poput objekta. U
hrvatskom je pak jeziku sustav glagolskog vida nešto jednostavniji. Glagol je a priori,
odnosno već u infinitivnom obliku, ili svršen ili nesvršen što zaključujemo zahvaljujući
različitim tvorbenim nastavcima. Isto tako, postupak perfektivizacije i imperfektivizacije
omogućuje pretvaranje nesvršenog glagola u svršeni i obrnuto. Glagolske dopune rijetko
utječu na vid, a glagolska vremena nikada.
Actions (login required)
|
View Item |