Miloš, Vatroslav.
(2015).
Iz stražnjeg dvorišta kulture: suvremeno pripovijedanje u stripu.
Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of Comparative Literature.
[mentor Grdešić, Maša].
Abstract
Ovim sam radom, kao što sam naveo u uvodu, pokušao zagrebati po površini stripa kao žanrovski, naratološki, analitički iznimno potentnog kulturnog proizvodakojiu posljednjih nekoliko desetljeća predstavlja solidan segment globalne industrije knjiga, ali je istovremeno predmet živahnih teorijskih rasprava. Ako se fokusiramo na područje umjetničkog stripa, kojega karakterizira visoka razina svijesti o formalnim i sadržajnim potencijalima medija, imamo posla s nizom djela koja za svoje strukturne odrednice uzimaju ideje i estetiku kontrakulturnih pokreta sredine prošlog stoljeća. Stripovi kojima sam se ovdje bavio – Asterios Polyp Davida Mazzucchellija i Fun Home: A Family Tragicomic Alison Bechdel – koriste sasvim različite vizualne i narativne strategije, ali oba ujedinjuje stilski i žanrovski eksperiment uglavnom neočekivan od medija kroz povijest uglavnompercipiranog kao trivijalnog. Ne bih time želio sugerirati da se radi o prvima i jedinima od svoje vrste, no činjenica jest da je recepcija stripa, pogotovo u u popularnim medijima i pogotovo u posljednjih par desetljeća,obilježena ponešto nižom dozom skepse nego što je to slučaj s, primjerice, filmom ili književnosti. S druge strane, želim sugerirati da se radi o izuzetnim primjerima, referentnim točkama vrijednim analitičke pažnje i estetičke prosudbe. To sam, barem se nadam, uspio i pokazati u ovom radu.
I Asterios Polyp i Fun Homekoriste, tematizirajui nadograđuju neke od ključnih tema i postupaka koje povijest kulture dokumentira kao iznimne. Mit, priča, putovanje i potraga građevni je materijal niza tekstova i djela koji su neizmjerno oblikovali kulturukoju živimo i čitamo, koju preispitujemo i s kojom pregovaramo i njihovu univerzalnost, barem mi se tako čini, nije moguće ignorirati.
«Koristeći mit, neprestano uspostavljajući paralelizam između suvremenosti i antike», istaknuo je T.S. Eliot pišući o Uliksu, «g. Joyce traga za metodom koju će i ostali morati slijediti. Oni neće biti imitatori ništa više nego što bi bio znanstvenik koji koristi otkrića jednog Einsteina nastavljajući s vlastitim, neovisnim istraživanjima» .
Tamo gdje Asterios Polypformalni (vizualni) potencijal medija rasteže u ekstreme – manipulira marginom, tipografijom, kadrom i bojom – kako bi oblikovao jednostavniju priču koja kao da želi imitirati mit, Fun Homekoristi inherentnu vizualnost medijaneposredno i pretvara ga i u objekt pisanja i u objekt čitanja, a jednostavnim, praktički konvencionalnim kadriranjem uokviruje nesavladivo kompleksnu priču. Tamo gdje se Asterios Polyp ludički razmeće literarnim i drugim kulturnim referencama, Fun Homespecifične tekstove koristi i kao građevni i kao interpretativni materijal priče koju pokušava ispričati. Ovdje bismomogli zaključiti, barem kada je riječ o dijelu suvremenog umjetničkog pripovijedanja u stripu, da nemamo posla s pukim imitacijama već s autentičnim istraživačima, navigatorima kroz kulturu i društvo koji bez straha iskorištavaju sav potencijal koji im ono nudi.
Actions (login required)
 |
View Item |
Statistics
Statistics