Cognitive and metacognitive learning strategies in blind learners of English

Stipanić, Andrea. (2018). Cognitive and metacognitive learning strategies in blind learners of English. Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of English Language and Literature
Department of Pedagogy. [mentor Geld, Renata and Hrvatić, Neven].

PDF (English) - Registered users only Download (412kB) | Request a copy

Abstract

U današnje je doba znanje engleskog jezika, kao jednog od najčešće korištenih jezika u svijetu, postalo sastavni dio gotovo svakog modernog zapadnog obrazovnog sustava. Informacijske i komunikacije tehnologije zajedno s rasprostranjenošću različitih medija, olakšavaju usvajanje engleskog jezika, posebice u djece. Zahvaljujući istraživanjima provedenim na području procesa učenja i usvajanja drugog jezika, opovrgnuto je pogrešno shvaćanje da djeca s oštećenjem vida ne pokazuju interes i nemaju razvijene vještine za učenje drugih jezika osim materinjeg. Istraživanja su pokazala da učenici s oštećenjem vida razvijaju odlične vještine za analiziranje jezika jer ga koriste kao zamjenu za vizualne podražaje te im jezik postaje izrazito važan alat za dobivanje informacija. Međutim, od samih početaka obrazovanja slijepih, prisutne su dileme kako ih podučavati i koji bi bili prikladni načini prijenosa znanja tim učenicima, kako pedagoški tako i metodološki. Danas postoji tendencija socijalne i obrazovne integracije za studente s posebnim obrazovnim potrebama, uključujući i učenike s oštećenjem vida, u redovne škole uz pretpostavljene pedagoške i metodološke prilagodbe. Djeca koja uz oštećenja vida imaju i druga dodatna oštećenja, pohađaju svoje osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje u specijaliziranim institucijama. Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek za djecu i odrasle osobe s oštećenjem vida djeluje u tri hrvatska grada a njihov obrazovni program prati kurikulum propisan od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja. Različite zemlje i različite institucije definiraju sljepoću na različite načine. U Hrvatskoj se koristi pojam sljepoća i odnosi se na oštrinu ili jasnoću vida od 6/60 ili manje uz najbolju moguću korekciju. To znači da bi osoba s oštećenjem vida morala stati 6 metara od predmeta da bi ga vidjela s istim stupnjem jasnoće kao videća osoba s udaljenosti od 60 metara. Nadalje, izuzetno je važno razlikovati osobe koje su rođene slijepe od osoba koje su izgubile vid tijekom života s obzirom da su istraživanja pokazala bitne razlike u tijeku kognitivnog razvoja između tih dvaju grupa. Nastavnici i ostali obrazovni stručnjaci igraju ključnu ulogu u procesu učenja djece s oštećenjem vida jer im trebaju omogućiti uključivanje preostalih osjetila (posebice taktilnih i auditivnih sposobnosti) kako bi nadoknadili nedostatak vizualnih podražaja. Kako bi mogli izvući maksimum iz obrazovnog programa, učenicima s oštećenjem vida se prilagođavaju materijali za učenje, prilagođava organizacija učionice te uključuje 35 aktivnosti bazirane na taktilnim, kinestetskim i auditivnim podražajima. Potiče se korištenje raznolikih nastavnih materijala i prezentacijskih strategija, specifičnog stil poučavanja, dodatno vrijeme za rješavanje zadataka i dodatne upute kako bi se poboljšalo iskustvo na nastavi i obrazovni uspjeh učenika s oštećenjem vida. S obzirom na nedostatak vizualnih podražaja, djeca s oštećenjem vida pristupaju zadacima učenja jezika lišeni mnogih informacija iz svijeta kojeg opisuju jezikom. Iako mogu taktilno istraživati svijet, videća djeca ga mogu istraživati i taktilno i vizualno. Stoga je realno za očekivati određene razlike u tome kako slijepi procesuiraju, razvijaju i konstruiraju jezično značenje. Kognitivna lingvistika promatra jezik kao dio ljudskog spoznajnog sustava koji je nedjeljiv od našeg iskustva i naših općih generalnih procesa i upravo su ti opći procesi vidljivi u procesu konstruiranja značenja u prvom jeziku i strateškom konstruiranju značenja u drugom jeziku. Opće kognitivne procese dijelimo na: pažnju, perspektivu, geštalt i kategorizaciju/apstrahiranje. Pažnja se odnosi na našu sposobnost fokusiranja na onaj dio iskustva koji smatramo važnim ili istaknutim. Iako su naša osjetila u stalnom kontaktu s okolinom, sposobni smo izdvojiti samo mali dio onoga što percipiramo i fokusirati se na taj element. Jedan od primjera procesa pažnje je i metonimija. Kategorizacija je grupiranje elemenata scene u manje ili više objektivne kategorije temeljenje na već postojećem znanju, prijašnjem iskustvu, jezicima koje govorimo, našoj percepciji itd. Perspektiva uključuje položaj i točku gledišta samog govornika. Naše razumijevanje svijeta uvelike ovisi o perspektivi nas samih kao deiktičnog centra, što nam dolazi najlakše i najprirodnije. Ljudi su sposobni sagledati stvari i iz različitih perspektiva, primjerice perspektive naših sugovornika, „ptičje perspektive“, dječje perspektive itd., ali i ove su perspektive limitirane našim iskustvom i neke nam je jednostavnije zamisliti od drugih. Ovi su opći kognitivni procesu zajedno sa našim poznavanjem jezika i svijeta koji nas okružuje, temelj za aktivaciju strateškog konstruiranja znanja, odnosno konstruiranja znanja u drugom jeziku. Temeljno uporište za stratešku izgradnju značenja, a time i za ovladavanje jezikom možemo pronaći u modelu domena strateške odluke i strateške konkretizacije. Model se sastoji od dvije domene: domenu nesvjesne odluke (D1) kao strateškog okidača i domenu svjesne odluke (D2) kao strateške konkretizacije. D1 obuhvaća iskustvene čimbenike, znanje o svijetu i znanje jezika. Nesvjesna odluka koja je pod utjecajem strateškog „okidača“ imat će učinak na proces donošenje svjesne odluke potrebne za određenu aktivnosti ili za rješavanje određenog zadatka. Svjesna je odluka realizirana kroz strukturirane misli, ideje i aktivnosti koje vode do rješavanja zadatka. Ovaj proces rezultira novim znanjem i iskustvom koje se pohranjuje u D1. 36 U ovom je radu cilj bio istražiti način na koji osobe s oštećenjem vida poimaju značenje frazemskih izraza te istražiti procese koji su uključeni prilikom strateškog konstruiranja značenja u jeziku slijepih. Uzorak ispitanika obuhvaćao je dvoje slijepih i pet slabovidnih učenika engleskog kao prvog stranog jezika koji pohađaju srednju školu u Centru za edukaciju i rehabilitaciju „Vinko Bek“ u Zagrebu. Svaki je ispitanik dobio listu od 10 frazemskih izraza s pratećim pojašnjenima na temelju kojih smo željeli istražiti koje će riječi biti takozvani „okidači“ za strateško konstruiranje značenja te koje će opće kognitivne procese aktivirati prilikom tumačenja značenja engleskih frazema. Rezultati istraživanja su pokazali da je proces strateškog konstruiranja značenja u jeziku slijepih vrlo dinamičan i subjektivan proces koji uvelike ovisi o preostaloj količini vida, njihovom individualnom iskustvu, pozadinskom znanju te jezičnim sposobnostima. Nadalje, rezultati su pokazali određene razlike u načinu konstruiranja značenja između slijepih i slabovidnih učenika sugerirajući time da se slijepi ispitanici moraju uključiti u sva istraživanja o konstruiranju značenja osoba s oštećenjem vida. Autor donosi detaljnu kvalitativnu analizu odgovora ispitanika, raspravlja rezultate te daje uvid u proces strateškog konstruiranja značenja ispitanika.

Actions (login required)

View Item