Disleksija i učenje njemačkog kao stranog jezika

Bratuša, Zvonka. (2014). Disleksija i učenje njemačkog kao stranog jezika. Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of German Language and Literature
Department of Pedagogy. [mentor Anđel, Maja and Hrvatić, Neven].

Preview

PDF (German) Download (778kB) | Preview

Abstract

U prvom dijelu rada daje se povijesni pregled razvoja teškoće i pojma disleksije te se pobliže objašnjavaju problemi pri definiranju istog. Bitno je razlikovati i razumijeti važnost točne uporabe pojmova vezanih uz teškoće u čitanju i pisanju te disleksiju jer oni ovise o geografskom i govornom području. Različita definiranja disleksije i njenih simptoma te uzroka dovela su do nejasnoća prilikom dijagnosticiranja ove teškoće. Usprkos tome, moguće je zaključiti da postoje određene sličnosti prilikom pojavljivanja disleksije kod djece. Najčešće teškoće javljaju se unutar jezično-govornih sposobnosti kao što su čitanje, fonološka svjesnost, pisanje, vizualna percepcija, radno pamćenje, fonološka obrada, teškoće na jezičnoj i pojmovnoj razini te nepravilnosti kod ostalih sposobnosti, a koje su rezultat različitih genetskih, bioloških i okolinskih faktora (nasljeđa, traume, cerebralne disfunkcije itd).Važni faktori u procesu dijagnosticiranja disleksije kod djece u odgojno-obrazovnim ustanovama su stručni tim i stručnjaci u neposrednom odgojno-obrazovnom procesu poput odgojitelja i nastavnika čija je međusobna suradnja iznimno važna u obrazovanju djece s teškoćama, kao i zakonska regulativa u ovom području obrazovanja. Odgojitelji i nastavnici uočavaju pojedine teškoće učenika, traže razgovor i savjet stručnjaka pedagoga, koji potom šalje učenika logopedu, koji određuje vrstu i stupanj teškoće te planira i provodi terapiju. U radu su pobliže objašnjeni postupci procesa prije i prilikom dijagnosticiranja disleksije, kao i pregled te su objašnjene njene najčešće popratne teškoće kao što su poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje, diskalkulija te disgrafija. Strani jezik kojim se bavim u ovom radu jest njemački jezik te su u fokusu teškoće koje se javljaju prilikom učenja njemačkog kao stranog jezika. Stavljanjem procesa čitanja u kontekst poučavanja njemačkog kao stranog jezika daje se pregled teorija i nastavnih metoda istog te se pritom ulazi i u pitanje važnosti čitanja kao sastavnog dijela odgojno-obrazovnog procesa. S obzirom da su čitalačke sposobnosti usko povezane s disleksijom, podrobnije se pojašnjava važnost čitanja kao jedne od četiri sposobnosti u učenju stranog jezika. Budući da se čitanje u okviru nastave njemačkog kao stranog jezika odvija prvenstveno zbog jezičnih i sadržajnih razloga može se razlikovati više razina procesa čitanja. Važno je naglasiti da se strategije čitanja materinjeg jezika u većini slučajeva prenose na strategije čitanja stranog jezika. Najčešći problemi učenika s disleksijom uočeni kod učenja njemačkog jezika se javljaju u fonološkoj svjesnosti, smanjenom radnom pamćenju, razini koncentracije te opsegu mentalnog leksikona. Pritom su važni proces fonološke obrade te proces automatizacije, koji uključuju kombinaciju dvaju procesa: dekodiranja vizualnog uzorka pisane riječi i pristupa značenju dekodirane riječi. Kod učenika s disleksijom onemogućeno je povezivanje pisane forme riječi s njenom reprezentacijom u mentalnom rječniku. Zbog isključivog usmjeravanja na samu tehniku čitanja i proces pretvaranja glasa u slovo, dolazi do nerazumijevanja pročitanog. Budući da je niska zastupljenost ove tematike u pedagoškom diskursu, ovaj se rad može sagledati kao jedna vrsta savjetnika nastavnicima njemačkog kao stranog jezika, koji sadrži prijedloge o metodama i načinima poučavanja učenika s disleksijom te kao kritika visokoškolskom pedagoškom obrazovnom sustavu. Zbog nedovoljne upućenosti, odgojitelji i nastavnici teže uočavaju i prepoznaju određene teškoće čime je smanjena efektivnost odgojno-obrazovnog procesa. Kako ne bi došlo do takvih problema, potrebno je istaknuti načine prepoznavanja takvih teškoća i načine poučavanja djece s teškoćama prilikom visokoškolskog obrazovanja odgojitelja i nastavnika. Kao najbolje metode poučavanja učenika s disleksijom navode se metakognitivna metoda i multisenzoričko učenje, kojima učenik samostalno, uz povremenu intervenciju nastavnika, gradi strukturu jezika i razvija individualne strategije učenja uz pomoć svih svojih osjetila.

Actions (login required)

View Item