Banić, Maja.
(2013).
La aparición y varios conceptos de la parasíntesis en la lengua española.
Diploma Thesis. Filozofski fakultet u Zagrebu, Department of Roman Languages and Literature.
[mentor Polić-Bobić, Mirjana].
Abstract
Parasinteza je način tvorbe riječi kojemu se do nedavno posvećivalo vrlo malo pozornosti. Manjak zanimanja za parasintezu jedan je od glavnih razloga što je danas njezin položaj u španjolskom jeziku nejasan, a ponekad čak i proturječan. Jezikoslovci se ne slažu oko definicije tog pojma, pa čak niti oko primjera kojima svoje pokušaje definiranja potkrepljuju. Međutim, istraživanje pokazuje da se parasinteza u španjolskom jeziku sve češće opisuje kao podvrsta izvođenja u kojoj se na isti korijen riječi istovremeno dodaju prefiks i sufiks. Pritom valja imati na umu da neki jezikoslovci još uvijek nisu isključili mogućnost svrstavanja parasinteze u podvrstu slaganja, što nas dovodi do jednog od glavnih uzroka nepovoljnog položaja parasinteze u teoriji tvorbe riječi španjolskog jezika: nedovoljno pojašnjenih razlika između prefigiranja i slaganja. Što se tiče broja sastavnica koje tvore riječi nastale parasintezom, među lingvistima prevladava mišljenje prema kojem se takve riječi sastoje od tri sastavnice. Kada bi to uistinu bilo tako, parasinteza bi bila jedina trodijelna struktura u teoriji morfologije. U tom slučaju, njezina bi se struktura protivila općeprihvaćenoj Aronoffovoj hipotezi binarne ramifikacije. Prema jednom od predloženih rješenja navedenog problema, riječi nastale parasintezom trebale bi biti smatrane jedinstvenom jezičnom tvorenicom sastavljenom od tri dijela objedinjena u jedinstvenoj strukturi binarne ramifikacije.
Actions (login required)
 |
View Item |
Statistics
Statistics